MOJ ZIVOT OD RODJENJA DO KRAJA
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

MOJ ZIVOT OD RODJENJA DO KRAJA


 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
Zadnje teme
» NOVE SLIKE
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyPet Jan 14, 2022 4:50 pm od Admin

» STARE SLIKE
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyNed Avg 22, 2021 4:11 pm od Admin

» Unuke moje
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyPon Maj 21, 2018 9:58 pm od Admin

»  Djeca moja Danijela i Sinisa
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyPet Maj 18, 2018 10:15 pm od Zeko

» Moj zivot,rodjenje i odrastanje,
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptySub Maj 06, 2017 5:48 pm od Admin

» Moji Roditelji Branko i Bosiljka
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyUto Mar 21, 2017 10:03 pm od Admin

» Mogucnost svakog registrovanog clana na FORUMU je:
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyNed Mar 19, 2017 8:07 pm od Admin

» Moj stariji brat Miladin,..
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyNed Mar 19, 2017 10:34 am od Admin

» Tetka Rista, mladja Sestra Brankova
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptySre Mar 08, 2017 11:04 pm od Admin


 

 Moj zivot,rodjenje i odrastanje,

Ići dole 
2 posters
AutorPoruka
Admin
Admin



Broj poruka : 35
Datum upisa : 10.02.2012

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyNed Maj 03, 2015 8:27 am

Nekada sam pricao o Jugoslavijii pusio duvan Hercegovac, sitno naseckan,a
nad Yugom je treperila ratna zvezda, dan se prikradao polako, prva zora,
mamurluk, u kome Slovenci postadose Slovenci,Hrvati postadose Hrvati,
Srbi postadose Srbi,Muslimani postadose Bosnjaci,crnogorci postadose Crnogorci,
Makedonci postadose Makedonci BRJ,siptari postadose Kosovari
a sve drugo nestade u izmaglici nad Savom , Drinom i Neretvom,izmedju borova trulih od vlage...
Ja uzmem papire 07 09 1992, od bestija i putujem u neizvesnost.dolazim tamo gde vidis ,da se, Nebo spaja sa zemljom na udaljenosti od nekoliko stotina metara...
pa odatle sa torbicom na truli zapad,gde doziveh blagodeti ovozemaljske.
Sudbina mi nije dala da ostanem tu medju mojim narodom,sa zenom,cerkom i sinom ,
odlazim sa cetiri torbe bez novaca u Canadu..Kako nam je bilo to mi
znamo..Bestije, sve su mi uzeli sto sam stvarao za mojih 50 godina zivota,ali moje SJECANJE i USPOMENE nisu mi mogli opljackati....


Moj zivot u Objeseniku od 1941 do 1946 godine

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, 19142011
Moji roditelji Branko i bosiljka,
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Bkyvke10
Ja Mladen Manojlovic sin Branka i Bosiljke Manojlovic rodjen sam,kao drugo dijete 18 Aprila 1941 godine u selu Objesenik.Tog dana moj dolazak na ovaj svijet,nije donelo puno radosti u kucu Branka i Bosiljke Manojlovica.Naime tog dana je u krvi nestala zemlja u kojoj sam se rodio,a zvala se Kraljevina Jugoslavija.Toga dana u maloj varosi PALE na domak Sarajeva,potpisana je kapitulacija Kraljevine Jugoslavije,a Fasisticka Njemacka rasparcava je i predaje po dijelovima njenim slugama,da se igraju sa zivotima Srpskog naroda.II svjetski rat je u toku.U tom ratu sradace i nestati oko 1.300.000.Srpskog zivlja.U tom krvavom ratu u utrobi te Kraljevine Jugoslavije ,zametnula se klica nove krvave Jugoslavije u kojoj cu zivjeti i odrastati i na kraju dozivjeti nesrecu njenim nestankom 1992 godine u krvavom gradjanskom ratu. Ta zemlja se zvala SFRJ ili Titova Jugoslavija.
Ne sjecam se II.Svjetskog rata koji je trajao 1941-1945 godine.
Odrastam u tom danas pustom i napustenom selu Objesenik u krugu familije  Branka Manojlovica koji zivi u zajednici sa svojim bratom Ilijom Manojlovic.
Branko se ozenio sa Bosiljkom vjerovatno 1938 godine ,dobili  su prvog sina Miladina koji je rodjen 19 jula 1939 godine,koji ce kasnije u zivotu svom postati jedan od najuglednijih Manojlovica.
Drugi sin sam ja Mladen rodjen 18 Aprila 1941 godine.Trece dijete u familiji Brankovoj radja se lepa curica Danica Manojlovic 15 Novembra 1943 godine...Cetvrto i peto dijete blizankinje Nada i Njegosava radjaju se 6 ili 15 marta 1946 u selu Sutjeska Banat (tako im pise u rodnom listu da je Nada rodjena u Sutjesci,a Njegosava u Objeseniku 9 dana kasnije,a u stvari su obadvije rodjene u vremenu od pola sata.).. i Sesto dijete se radja 6 Marta 1948 u selu objesenik sin Milorad( nekolika meseca posle Brankove smrti)..time porodom formirala se srecna familija Branka i Bosiljke Manojlovic...

ODRASTANJE U OBJESENIKU U VREMENU OD 18 Aprila 1941 god pa do 1946 god.

Toga vremena se skoro ne sjecam.znam po pricama mojih Striceva,ziveli su moji roditelji u zajednici sa Stricem Ilijom i njegovom familijom.Stric ilija je imao isto brojnu familiju,zena Zorka Tomic ,sinove Mirka,Mijata,Milosa i Tomislava-Tosa,zatim cerke Draga,Desanka-Desa i Darinka-Dara.Stric Ilija bio je dosta stariji i bio je domacin familija.Kazu da smo se slagali neverovatno lijepo.Sa nama je zivela i Sesra,Ilijina i Brankova, Rista moja tetka ,koja ce mi najvise znaciti u zivotu kasnije.Ona je bila udata u selo Kolesko za Vasa Siljegovica,sa kojim je rodila cerku Novku moju vrsnjakinju.Vasno gine pocetkom II svetskog rata u kraljevini Jugoslaviji , moj otac Branko dovodi svoju sestru Ristu i sestricnu Novku ,da zive sa nama u zajednici ,kao da je naslucivao da ce kasnije Rista postati i otac i majka njegovoj djeci.Tako Rista postaje Dio nase familije,a Novka postaje nasa sestra koja nikada nije odvajana od Danice,Nade i Njege.
Kuca nasa je bila na kraju sela,najlepasa u Gatackoj povrsi.Bila je jos jedna kuca u sred sela lepa kao nasa ista,a to je kuca Strika Novice. Njih su od kamena zidali Novica i Branko,majstori ,nije im niko bio ravan
Kamen su obradjivali kao da je pilom rezan.U toj nasoj zajednici sa nama je zivjela i Baka Cvijeta* ,rodjena Petkovic iz Nevesinja,kazu ,mene je posebno obozavala.ja sam bio njena maca
Za vrijeme rata cijela familija je bila na strani pobjednika komunista.Posebno se isticao stric Ilija,koga ce to kasnije kostati i skupo placa svoj patriotizam ``GOLIM OTOKOM``
Na osnovu zasluga u NOR-u nasa familija je odredjena i obuhvacena kolonizacijom Vojvodine....



PUTOVANJE ZA VOJVODINU

Bilo je to 1946 u isto vrijeme tuga i radost.Tuga ostavljase svoje ognjiste,svoju kucu ,zemlju,ostavljaju se preci u grobljima,a radost je bila ,na osnovu prica za boljim i lagodnijem zivotom.Kasnije ce mi stric Ilija u detalje pricati kako se sve to odvijalo i kako se putovalo.Uglavnom putovanje od Objesenika do Fojnice bilo je pjeske,a stvari koje su gonili
prevezli su na konjima do Fojnice. Kroz Fojnicu prolazi drumski put od Mostara do Niksica ,preko Nevesinja i Gacka.
IZ Fojnice do Mostara putovanje je obavljeno nekim kamionom.Put za Vojvodinu nastavljen je zeljeznicom ``Cirom``
preko Sarajeva i Vinkovaca do Sarce (danasnje Sutjeske)kod Zrenjanina koji se tada zvap PETROVGRAD,
Putovanje je trajalo tada dugo i pre dugo cak mjesecima? dok se nije stiglo na Odrediste.
To putovanje verno je filmski zabiljezeno filmom ``Vlak bez voznog reda`` i tv serijom OSMA OFANZIVA...

  https://www.dailymotion.com/video/x2hr50u

    https://www.youtube.com/watch?v=F_gEps0ZCCQ   you tube -osma ofanziva

PANIKA U VINKOVCIMA

U Vinkovcima je bio veliki zastoj cekali su daljnje planove za putovanje..Djeca ko djeca nemirna postaju.Jednog dana,izlaze odrasla djeca vani da se igraju,ja trckaram za njima,Danica zamnom i ona zaluta izmedju vagona...Cigani je nadju,maskiraju i odvedu sa sobom....Nekoliko dana svi iz vagonske kompozicije su trazili sestru danicu.Stric ilija sazna da ublizini imaju satori gde zive cigani.Ode on tamo i ceribasa izlazi pred njih,a striko u vojnickoj uniformi i pistolj u ruci..Stric ih pita ...Da li se vi ukrali nase dijete...cigo govore "Ne bogamo i vidiss da nismo...tu ispred njih se igraju deca gologuza i bosa,medju nima i sestra Danica,umazana sa kolomascu...Ne poznaju je striko ni Mama...Striko im prijeti da ce ih sve pobiti ili da kazu gde su sakrili dijete...U jednom momentu sestra Danica dotrca pred strika i mamu i kaza " m
Mama vodi me kuci ja ne volim ovde" i tako se rijesii problem sa sestrom Danicom.
Eh,kada smo stigli u Sarcu(Sutjesku) neznam,ali znam da smo kasnije ziveli u tom selu i secam se nekih detalja,koji ce biti duboko zarezani u mom sjecanje...nepregledna ravnica,beli hljeb i bakin kolac ..Kako je to bilo slako posle hleba  od jecna i ljeskovih resa i hljeba od kosti...
Zivot u tom selu bio je za djecu lijepa za odrasle  tezak i surov,jer su morali raditi na njivama za drzavu dan ,noc.
Puno se radilo na poljoprivredi,od jutra do maka fizicki poslovi,ishrana slaba,voda nikakva pomijesana sa plinom i naftom.
Tuberkuloza pluca hara ,teska smrtonosna bolest za koju drzava nema lijeka ,ko god oboli umire...Moja mama tesko sve to podnosi,a jos trudna sa Nadom i Njegom...jednog dana ona se poradja,glavni ginekolog je baka Cvijeta i strina Zorka.Rodila je Sestru Nadu ,lepa kao lutkica,one su je okupale i stavile u besiku.Mi deca sve to posmatramo...u jednom momentu ja pitam, Bako gdje ce te staviti drugo dijete koje mama rodi...Baka me udari po guzi i kaze mrs tamo nema vise...Nakon pola sata mama rodi i sestru Njegu...smijali su se i pricali kako je mali Mladen sve naslutio...
Mama je sve losije,ne moze da se oporavi.moj otac Brako ,stric Vidak i Tomo i Milica Doder odluce da se vrate i nastave zivot u nasem Objeseniku...Vlast im je dozvolila da potjeraju stvari nazad...Mi smo potjerali Dva kreveta svapsku,posteljinu ,stolarski alat kompletan,i ko zna sta jos.Ostali nasi su ostali tamo do danasnjih dana.
Putovanja  nazad se ne sjecam kako je bilo,verovatno isto kao i pri dolasku


Poslednji put izmenio Admin dana Pon Maj 14, 2018 4:59 pm, izmenio ukupno 6 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://mladenmanojlovic.forumsr.net
Admin
Admin



Broj poruka : 35
Datum upisa : 10.02.2012

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyNed Maj 03, 2015 8:31 am

DOLAZI NAM STRIKO  NOVICA 'ILIJA I STRINA ZORKA




U proljece nam dolazi Striko Novica i ostaje 2-3 mjeseca kod nas, on je bio veliki majstor i radisa,on nam je sredio opravio kola koja nisu bila u voznom stanju jer su istrula...napravio ih je kao nove...kupio je kosu i nasadio je i to ljeto nam je pokosio dio trave,a ostatak je pokosio Miladin.Bio je to najmladji kosac sa 15 godina u gatackoj povrsi....,a i kosa je bila jedna od najboljih ,znao je samo Striko Novica izabrati i kupiti ostru kosu za travu...kad se vracao za Banat,ja sam ga pratio do Fojnice...u Fojnici mi je kupio kais za gace rajtozne...koje sam do tada vezao konopcem...pozdravili se ,on je sjeo u prugu (autobus) i otisao za Mostar i dalje vozom za Banat...ja sam se vratio kuci placuci za mojim dobrim strikom...
Dolazi jesen,kise su velike,ja cuvam ovce sa rodicom Milenom Dunjinom cerkom.
Mama se razboljela tesko,lezi tesko dise,temperatura,ponekad i krv povraca...
Dolazi Striko Ilija i Strina Zorka...svi smo tuzni svi ocekujemo da ce umrijeti Mama
Svi smo tuzni,striko odlazi u Gacko da joj kupi neki lijek,donio joj je neki kombinovani prasak ,koji joj je oborio temperaturu....kuvali su joj razne cajeve koje je Striko Vidak skupljao po sijenu....Mami je bolje,ozdravit ce Mama...Vidak je pomalo zeza ...ustaj bila nebila Crnogorka ,treba ici u Bukovu Glavicu,pripremati drva za zimu...
Vidak je Mamu zvao Crnogorka po njemom prezimenu,a smatralo se da su Crnogorke najljepse i najvrednije zene.
Mama je ozdravila ,pripremili smo drva za zimu Ona i ja....
Odlaze Striko Ilija i Strina Zorka za Banat...Svi smo tuzni...Ja ih pratim sa Vrancem do Fojnice,.....
Dolazi zima,radujemo se Bozicu i Slavi,Sv . Jovanu...iz dva razloga ,da se najedemo i sto ce nam doci zvanice za slavu....

Dolazi proljece pocetkom Maja pocinje oranje niva i sijanje zita...Prvi put u zivotu uzimam plug u ruke...mali Milorad ide ispred Volova i usmjerava ih,jer jedan Vol mora da uvijek ide zadnjom brazdom.rodjak Tadija ide pored nas hrabri nas i pokazuje kako treba daoremo,sijemo zito posle drljanje.Od svih rodjaka najvise ju nam pomagali rodjaci Veljko i Tadija ,te Mile i Nedjo sekare bez njih nas zivot je bio nemoguc .hvala tim divnim ljudima za ceo nas zivot...Sve planirane njive smo uzorali,Vidak mi je pokazao kako cu sijati zito....ma sve smo Milorad i ja zavrsili na vrijeme i kako treba kao pravi domacini.....


Poslednji put izmenio Admin dana Sre Mar 13, 2024 10:44 pm, izmenio ukupno 5 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://mladenmanojlovic.forumsr.net
Zeko
Admin
Zeko


Broj poruka : 8
Datum upisa : 10.02.2012
Godina : 82
Lokacija : Selo Objesenik

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyPon Feb 22, 2016 10:25 am

Drugi zivot u Objeseniku od 1947 do 1958 godine

NASTAVAK ZIVOTA U OBJESENIKU od 1947- 1958 god

Kada smo dosli u Objesenik nasa i strikova kuca je bila potpuno izgorela,zapalili je Cetnici -osvetnici.Mi smo se smjestili u kucu strika Novice u kojoj smo ostdali do 1950 godine.Za to vrijeme rezim dava ucesnicima rata i povratnicima iz kolonizacije gradju crijep i stolariju za oporavak izgorelih kuca.
Moj otac Branko pocinje da oporavlja kucu,medjutim on se razboli,otjeraju ga u Bolnicu gacko,a oni ga transportuju kao teskog bolesnika za Mostar.Na hirurgiji u Mostaru konstatuju da mu treba operisati slijepo crijevo.
Tu u sobi pored njega lezao je katolicki svestenik*,sa kojim se Branko sprijateljio.Pricao je svesteniku kako je on i njegova braca svi bili u partizanima, da je njegov stariji brat Ilija bio i komandant u Gacku.Da ima brata Milovana u Sarajevskoj bolnici Kosevo i da je velika zvjerka u toj Bolnici...Jednu noc dolazi neki dezurni ljekar u subu i kaze mom ocu Branku ,ides na operaciju ,ja cu te operisati...Svestenik sve slusa i gleda,Odvoze Branka u operacionu salu,posle u mrtvacnicu i nikome nista ne saopstavaju....
Pismo Svestenika mom stricu Milovanu u sarajevo...
....Dragi prijatelju ,mi se neznamo,ali znam tvog pokojnog brata Branka koji je umro u bolnici pored mene.On mi je pricao za tebe ko si i sta si....zato ti pisem ovo da znas istinu o tvom bratu
Tvog brata Branka operisao je doktor x,y musliman,on ga je ubio ustvari...Ujutro kada je bila vizita glavni ljekar pita dezurnog gde nam je Gatacki komunist tako su ga zvali,...Dezurni doktor zamuca i kaze umro je nocas ,ja sam ga operisao ,nije izdrzao.Glavni ljekar je rekao naglas ...Nisi ga ti operisao,ti si ga ubio.......Striko Milovan ,Mijo pokusao je da slucaj ispita ali tajna je bila cvrsto zakljucana.Striko Mijo je znao ime i prezime tog lekara ubice ,ali mi nije hteo reci njegovo ime,posto sam ja tada zivio u Mostaru i moguce da sam sretao ubicu mog oca...Striko se bojao moje osvete.
Ovo mi je striko Mijo pricao jedne nedelje u ljeto 1974 godine ,kada sam dosao na vidjene kod njega sa Jadrankom i malom Danijelom.sedeli smo pred njegovim stanom na Kosevu i u jednom momentu kaze hajde da malo prosetamo da ti striko nesto kaze,sto neznas,a treba da znas.Setali smo dole prema medicinskom fakultetu i to mi Striko isprica i zamoli nemoj pogaziti datu rijec i da trazis tog ubicu...sa lakocom sam to obecao ,neznan ni danas zasto...
Moj striko Mijo sledece nedelje po podne ,umro je od infarkta srca ,bio je to veliki bol za mene i sve nase...

Veliki gubitak za nas Postajemo sirocad bez oca.

Tako ja,moj brat Miladin i sestre Danica ,Nada,Njega postadosmo sirocad bez oca. Brat Milorad bio je u utrobi majke Bosiljke,koja ce ga roditi par meseci kasnije...Mama Bosilka i Rista sada su nam bile i Majke i Otac....zivot ide dalje...
Nasa kuca nastavlja da se gradi ,glavni majstori su rodjak Mile Sekara,sin nase tete Milice iz Kokorine.
Komsije iz naseg sela i susjednih sela se samo organizuju i dogone gradju,crep i stolariju iz Nadanica...
Prije dvije godine pricam o nasoj proslosti sa zetom Sretenom Skokom,muzem sestre Njege,a on ce meni iz cista mira da kaze :
Kada sam trebao da zenim Njegu,pitam ja mog oca Nikolu....Hocu tata da zenim cerku pokojnog Branka i Bosiljke pa te pitam slazes i se i ti i kakvi su oni bili kao ljudi...Nikola daje odgovor ...Bili su uzorni ljudi ,ne samo oni nego i njegova braca.slobodno je zeni,samo neznam,obadvoje su umrli mladi,mozda bi trebalo o tome se raspitati zasto su umrli?
sjeti se i ti si isao u Nadanice po mom nalogu da im dogonis crep za kucu....da tata sjecam se i video sam tada pokoju Bosiljku...Posle stari kaze zeni se sine i srecno ti bilo...Nije mi bilo pravo kada sam to cuo! Uzdrzao sa da ga upitam,a da li si ti bio podoban i tvoja familija za moju sestru i nas! I tvoja mama je umrla nisi je ni zapamtio ,a i brat tvoj je mlad umro......Suzdrzao sam se....zivot ide dalje....

POLAZAK U SKOLU I RAZRED U SELO DONJI JUGOVICI

Jugovici su centralno selo ,udaljeno je oko 4-5 km od Objesenika prema zapadu.Skola se nalazi u kuci Sima Skoka
Kuca je na sprat,u prizemlju zivi Simo sa familijom,a na spratu velika soba ucionica i jedna mala soba za ucitelja.
Ucitelj je Stevo Buha iz Fojnice,otac miu je za vrijeme rata ubijen od strane partizana kao kulak i saradnik sa cetnicima
majka Persa drzala je drzavnu prodavnicu  i zvali smo je Persina prodavnica..
Bio sam dobar djak,ali to nije vredelo za mog ucitelja...Posto se tada u prvom razredu nosila samo tabla , pisaljka i Bukvar,ja to nista nisam imao ,jer mi mama nije mogla kupiti nije imala para...ja sam nasao jednu plocu od skriljavca ista kao tabla samo sive boje...siljatim kamenom sam pisao zadacu po tome i donosio ucitelju...On bi se razbjesneo kao vuk i lomio bi mi tablu na glavi,a sa sipkom mlatio po dlanovima.Dlanovi su bili nateceni da jagodicama na prstima nisam te godine mogao dohvatiti do dlana...Dok me Uco tuce ,ja vrsim i placem,pomisljam da je moj Brako ziv ,nebi ti smio mene biti kao vola u kupusu...Nastava se odvijala u dvije smene ...Prva smjena II razred i Cetvrti zajedno u ucionici,a I i III razred zajedno u drugoj smjeni.....
Levo su bili iz drugog,a desno iz cetvrtog razreda...II Smjena ide po podne zajedno I i III razred zajedno
Mene potrefilo da sam idem iz Objesenika u skolu u Jugovice...Batine uciteljeve nisam smio pricati Mami ni Risti ,zaprijetio mi je moj Ucitelj..Ubrzo poslije ovoga doci ce Narodna Milicija i odvesti mog Ucitelja na Goli Otok ,.Osudjen je na 10 godina zatvora kao Ravnogorski podmladak.
Dosao je brzo novi Ucitelj iz Srbije,zvao se Predrag Dimitrijevic ,ja sam prvi razred zavrsio kod njega kao najbolji i kao odlikas...nikada vise batine ni zatvor nisam dobivao...
U drugi razred idem ,opet novi Ucitelj...Djoko Doder iz Kokorine,bio je korektan prema meni ...Sve razrede sam zavrsavao odlicnim ja i Dunja Lucic iz Gornjih Jugovica,,, tako se moje skolovanje zavrsilo,stim sto je skola preselila i trecam razredu u Vrbovac u kucu Rada Skoka....

SJECANJE NA PRVOG UCITELJA

.Jednog dana mi je rekao sutra ces u zatvor,dodji u prvu smjeni i nesmijes nista nositi da jedes...
Zatvor se sastojao u tome,da klecis na golim koljenima u cosku gde je bilo  malo posuto sitnog pijeska i tu kleknes  cijelo prije podne nema ustajanja,nema hrane ini vode,pa cak i kada djeca imaju odmor...to su bile neopisive muke.
kada je zavrsila prva smjena i djeca otisla kucama ,ja sam i dalje cekao moju smjenu klececi...On je zadnji izlazio iz ucionice,kada je posao pita me imas li u torbi ista za jesti....rekao sam da nemam...on je otvorio torbu i vidio komad hljeba i grumen sira uzo je to i bacio kroz prozor...ja sam poceo plakati,a on nastavio samarati me...
Najzad je on otisao u sobu svoju...sve je to kroz prozor posmatrala zena Sima Skoka i plakala..otisla je u svoju kucu odrezala veliki komad hljeba ispod saca i namazala kajmakom i donijela mi i dala da jedem..kakav je to bio miris vruceg hljeba i kajmaka iz mijeha to je nezaboravno...od tada mi je kajmak iz mijeha najdraza hrana...No neda se pojeo sam par zalogaja ,a zivotinja od mog ucitelja osjetila je miris mog snvica i uleteo je u sobu zgrabio snevic i bacio ga kroz Prozor i nogama me tukao...
nastava pocinje,ja i dalje klecim i u jednom on me pita jesi li donio tablu i pisalju,odgovor je bio mama nema zasto da mi kupi...uzeo je bodljikavu tanku sipku i mlatio po licu i glavi ,vratu dok sam klecao...U tom  momentu od moje muke zagrebem noktima po licu velikim noktima, da ga isparam ,jer sam u sebi odlucio da kad dodjem kuci ispricam mami i Risti sta mi radi ucitelj zivotinja...u tom momentu noktima sam otkinuo
mlades koji se nalazio sa desne strane gornje usne ,a i lice sam zaparao....krvi sibala na sve strane..jecao sam i plakao,okrenuo sam se prema ucitelju i razredu i rekao mu MRS necu vise ici u skolu.prdzao sam se krvavim rukama za zid i ofarbao zid mojom krvlju...ustao sa na noge,one su bile kao drvene,,stavicno sam izgledao neka djeca su plakala,neka se smijala...nije me ustavljao i in se prestravio ,jer je misli da me on povredio sipkom...
Izasao sam iz ucionice onako krvav i plaka o i vrstao na sav glas...Skoci su me takvog vidjeli i donijeli odluku da otjeraju ucitelja...ja sam kroz selo trckarao i vristao zene su plakale,,,kada sam se odmakao od sela usutio sam se i cekao kada se primaknem gornjim Jugovicima da idem po sred sela i da kukam...tako sam uradio i cijelo selo uzbunio.....kada sam dosao na vidik sela moga,opeta sam otvrio krv koja je bila stala...dosao sam pred kucu placuci iza svega glasa ,jos dok sam bio daleko od sela  culi su moj plac mama ,Rista i Stric Vidak...kada su me vidjeli potpuno krvavog plka je je mama i Rista na glas,Vidak me pita sta ti je bilo sine reci na i njemu idu suze....Rekao sam im Ucitelj me bije svaki dan ,ali dan sme prebio,hteo je da me ubije ali sam ga MRSNO i rekao necu vise ici u skolu...Vidak je trknuo do sboje kuce koja je bila udaljena 50-tak metara od nase ,zgrabio je veliku mozinu i kaze idem rasporiti Murata...Mama i Rista su ga uhvatile ,molile i klela da ne zavija u crno i nasu i njegovu familiju,vec da odu sutra u Jugovice i da se zale....Mama , Rista i Vidak su dobili podrsku svih seljana iz obadvoje Jugovica....ja nisam isao u sklu 2-3 dana,ucitelj je drzao nastavu....tamam kada sam na silu trebao krenuti u skolu,mama je isla samnom...Dosli smo u skolu ,djeca dosla,Ucitelja nema ,tu noc dosla je narodna Milicija i odvela Ucitelja u zatvor i osudjen je na 10 godina robije kao Ravnogorski podmladak...

KASNA JESEN 1949 GODINE

Nasa radost,dolaze nam striko Ilija i Strina Zorka,ostace kod nas nekolika mjeseca.Te jeseni zeni se nas rodjak Veljko* najstariji sin u familiji pok.Vuka Manojlovica...Cesto smo ga zvali Veljko Dunjim,strina Dunja*Sjecam se bila je velika svadba,pila se Medovina i ja sam je probao.Tada sam prvi put slusao Guslare i zavoleo GUSLE....
Mi i dalje stanujemo u kuci Strika Novice...Striko nam je donio Bombona i kocki secera i svaki dan nas sve casti sa kockom secera ili Bombonom,nasoj radosti nema kraja....
Dolazi Bozic 07 januar 1950,na Badnji dan striko Ilija je zaklao jedno jagnje koje je posebno hranjeno 2-3 mjeseca i bilo je u posebnoj ogradi do klanja da se malo vise ugoji,....Uvece Mama i Rista kuvaju i peku pola janjeta,a drugu polovinu ostavljaju za slavu SV. Jovana 20 januara...Mi djeca nas sedmoro cekamo Bozic da se najedemo.malo su nam po cosku nase sobe bacili slame i mi skacemo po slami ``vrsemo``je i pjevamo....da nam zito bolje rodi...dok Striko baci po jedan papirni dinar na njemu slika legendarnog rudara Alije Sirotanovica...ko nadje taj dinar srecan je...Tako je striko bacio oko 10 dinara da svako od nas nadje bar jedan dinar....Striko i strina su stalno bili kod nas,otisli bi na 2-3 dana u Jugovice kod Strininih sestara Save i Novke i mama strinine Zorke bila je ziva,te u Kokorinu kod tete Milice,a mi pitamo mamu i Ristu kada ce doci Striko i Strina pozeljeli ih....
Te godine vratio nam je kolibu Damljan Tomic koji je bio ukrao ,opljackao kada smo odselili za Banat..Striko je zasluzan sto smo ponovo dobili nasu kolibu ,zaprijetio mu je i Damljan je morao vratiti...Nasa koliba je bila najveca i najljepsa u Selu. Ona je bila kao vikendica i sve nase komsije su imali kolibe,cak neki i po dvije. u te kolibe bi se naseljavali pocetkom Juna i ostajali do konca Septembra.Svake godine bi ih prevozili na drugu lokaciju : Zakrsce,Sedla,Gvozd,Rupe, zadnje  dvije godne bili smo ma lokaciji Medjugrade na njivi Dunjinoj i tu ce koliba ostati iza nas i nestala je jednog dana..Na Medjugradju smo bili posle smrti nase Mame u zajednici sa Dunjinom familijom..
Te godine useljavamo u jesen u nasu kucu. Mile je izgradio jednu sobu na spratu i malu sobu...dakle pola sprata,drugu polovinu sprata koristili smo za smjestaj sijena za ishranu stoke zimi kada su velike mecave i snijeg...u prizemlju kice  isod nas su bile ovce i kokosi,na drugoj polovimi konj Vranac i goveda...Ispred ulaza u nasu kucu postojala je dozidana jedna sobica koju smo mi zvali kuhinja..u njoj je bilo ognjiste,trap za krompir,mesine sa siriom i kajmakom te  red skipova gde bi se razljevalo mlijeko za pravljenje kajmaka i sira do polaska u kolibe...
Ta prokleta godna 1950 nas je skroz umistila ,evo zasto...

FORMIRANJE SELJACKIH RADNIH ZADRUGA PO UZORU NA SSSR

Drzava formira  Seljacke radne zadruge u svakom selu.U nasem selu zadruga nosi ima Milutin Doder ,muz Milice Doder,koji je poginuo u NOR-u kod Gornjih Bodezista. Svi seljani moraju svu svoju imovinu dati u zadrugu,visak stambenog prostora,stale,zemlju,stoku i svi radno sposobni moraju raditi u zadruzi.Ostavljaju vrlo malo za familiju ,nama su ostavili konja Dobri Vranac,kravu i junicu jednu.Mama radi u zadruzi kao Planinka sa Dunjom.Na djakovoj Gredi je centar ,tu su kolibe,guvna gde se vrse zito,,,Zadruga na kraju godine dodijeli neku crkavicu hrane za prezivljavanje...familija koja je imala dosta radne snage u zadruzi,mogla je od toga prezivjeti...mi smo toliko dobivali da smo bili na ivici ,da umremo od gladi...glavna hrana je bila SKROB ,jecmeno brasno skuvano na rijetko u vodi i onda se uspe kad pocnemo jesti u serpu i doda malo varenike.nas 9-toro jedemo iz iste serpe,ali nemamo svi kasike  aluminijske ili drvene svejedno , uvijek neko ceka dok neko ne prestane da jede...Mrzio sam taj Skrob i danas mi je pred ocima,ali uz placi i batine morao sam ga jesti...Blizi se kraj zime ,jedno vece legli smo spavati,bio sam gladan,ali sam se pravio da spavam ,da nebih dobio batine od Mame ili Riste.Ostali su spavali,samo Mama i Rista sjede pored sporeta i tiho pricaju...slusam ih...Mama place i vice pomrijet  ce nam djeca od glad,dodje mi da skocim niz Djakovu gredu da negledam smrt njihovu.placu obadvije...ja sutim ne disem,ne razumijem sta znaci umrijeti.Do tada nisam znao da je tata Branoko umro,uvijek su nam govorili ,otisao u Mostar doci ce jednog dana...sutra dan sam saznao sve...Rista predlaze da jedna od njih ode u Gunjacu ljeskovina pusta rese,da naberu resa da ih dobro osuse i usitne samelju izmedju dva kamena i naprave brasno za hljeb...jeli smo i taj hljeb i sad mi je u grlu,ne mogu ga progutati uh muko moja,evo suze sad idu.......
Drugu varijantu Rista predlaze da sutra zuvnu Vidaka da im zakolje mrsavu junicu samo sto nije krepala i oni se hrane sa liscem od cerovine koje je Mama u jesen nakresala i pripremila dosta toga za ishranu stoke.Mama se na kraju slozila..
Sutra je dosao Vidak,zaklao junicu osolio i ostavio da se usoli kasnije ce je objesiti za susenje...Dok je on spremao meso ,ja sam bio pored njega i zapitkivao ga o svemu...
Pitao sam ga ko ce umrijeti od gladi kada i kada ce ponovo doci....rekao mi je otprilike ovako ....e moj sine umrije ce svak od gladi ko nema sta da jede...evo i ovo june bi krepalo nebi proljece docekalo....a sta znaci krepalo...isto sto i za nas sto kazemo umrijet...a bi li se na ljeto vratilo pitam ja.... eh sine moj nema povratka ko umre ili krepa ide pod zemlju 2 metra i vjecno je tamo....ja sam se jako rasplakao....pita me sta ti bi....ja jecam i kazem mu ,onda ni Branko nece nama doci i on je pod zemljom.... on me zagrlio doci ce on ,a ja cu otici tamo da ga zamijenim....nisam poverovao,ali sam presta plakati da nebi i Vidak otisao kod Branka.....
Dolazi ljeto ,isto se gladuje ,ali stize voce...gloginje sipurci,divlje tresnje,kruske ,i neke travke koje se mogu jesi ,pa ljesnici....brali smo mnogo ljesnika i susili spremali zimnicu....U ljesnike smo isli organizovano ,Rista nas je sve vodila u Gunjacu sa puno torba i cijeli dan bi bili u ljesnicima...ljeti bih sa Milenom Dunjinom zajedno cuvao janjce i ovce zadruzne...nosili smo uzinu za pojesti to bi nam nase planinke spremile u brzar stave malo torotana i kajmaka ili u canak pa kad iza podne dotjeramo ogromno stado na vodu ,tu i mi uzinamo.....joj kako je to ukusno bilo rastopi se kajmak i zamirise na kozu ili drvo  ljepota...kako bih sada to pojeo za bilo koji obrok...koncem ljeta bi Milena ponijela mali loncic i namuze od neke ovce koja jos ima mlijeka i nalozimo vatru i skuvamo mlijeko...to je GRUSEVINA bude gusto a slatko  pravi melem za rane....ljeto je bilo podnosljivo, zimi opet jad i glad ,jer dobijemo jecma za brasno da bi ga pojeli za 2 mjeseca ,a treba to razvuci na godinu dana.....
!953 godine posle smrti Staljuna ,drzava donosi odluku da rasformira zadruge i da se imovina vrati svakome svacija...
nama su vratili zemlju,jednog vola,kravu jednu i 18 ovaca....dosta ovaca i jedan vo i krava su otisli za ishranu proklete nase drzave...
sledece godine nije bilo gladi kao za ovo vrijeme...

1954 GODINE DOLAZI NAM STRIKO  NOVICA 'ILIJA I STRINA ZORKA




U proljece nam dolazi Striko Novica i ostaje 2-3 mjeseca kod nas, on je bio veliki majstor i radisa,on nam je sredio opravio kola koja nisu bila u voznom stanju jer su istrula...napravio ih je kao nove...kupio je kosu i nasadio je i to ljeto nam je pokosio dio trave,o ostatak je pokosio Miladin.Bio je to najmladji kosac sa 15 godina u gatackoj povrsi....,a i kosa je bila jedna od najboljih ,znao je samo Striko Novica izabrati i kupiti ostru kosu za travu...kad se vracao za Banat,ja sam ga pratio do Fojnice...u Fojnici mi je kupio kais za gace rajtozne...koje sam do tada vezao konopcem...pozdrabili se ,on je sjeo u prugu (autobus) i otisao za Mostar i dalje vozom za Banat...ja sam se vratio kuci placuci za mojim dobrim strikom...
Dolazi jesen,kise su velike,ja cuvam ovce sa rodicom Milenom Dunjinom cerkom.
Mama se razboljela tesko,lezi tesko dise,temperatura,ponekad i krv povraca...
Dolazi Striko Ilija i Strina Zorka...svi smo tuzni svi ocekujemo da ce umrijeti Mama
Svi smo tuzni,striko odlazi u Gacko da joj kupi neki lijek,donio joj je neki kombinovani prasak ,koji joj je oborio temperaturu....kuvali su joj razne cajeve koje je Striko Vidak skupljao po sijenu....Mami je bolje,ozdravit ce Mama...Vidak je pomalo zeza ...ustaj bila nebila Crnogorka ,treba ici u Bukovu Glavicu,pripremati drva za zimu...
Vidak je Mamu zvao Crnogorka po njemom prezimenu,a smatralo se da su Crnogorke najljepse i najvrednije zene.
Mama je ozdravila ,pripremili smo drva za zimu Ona i ja....
Odlaze Striko Ilija i Strina Zorka za Banat...Svi smo tuzni...Ja ih pratim sa Vrancem do Fojnice,.....
Dolazi zima,radujemo se Bozicu i Slavi,Sv . Jovanu...iz dva razloga ,da se najedemo i sto ce nam doci zvanice za slavu....
Ta slava bice dogo poslednja u nasim zivotima...o tome procitajte u mojim SJECANJIMA....

Dolazi proljece pocetkom Maja pocinje oranje niva i sijanje zita...Prvi put u zivotu uzimam plug u ruke...mali Milorad ide ispred Volova i usmjerava ih,jer jedan Vol mora da uvijek ide zadnjom brazdom...Sve planirane njive smo uzorali,Vidak mi je pokazao kako cu sijati zito....ma sve smo Milorad i ja zavrsili na vrijeme i kako treba kao pravi domacini.....
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, 1954_b11 Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Z


Slika je nastala 1954 godine pred kolibom na Zakrscu...I red sa lijeva u desno: Danica,Rista.Novka,Njega,Nada,Mladen,Milorad, II red sa lijeva u desno:rodjak Mile Sekara,Mama Bosiljka i Miladin....

SJECAM SE VELJKOVA JUNASTVA

Blizi se kasna jesen kise velike,Vidak predlozi da prodamo tog velikog vola i da ce nam on naci dva manja da mozemo koristiti volove za kola i saoni...Mama jedva docekala...tako jedno jutro Vidak, Veljko i Mama potjeraju 3 vola na pijacu u Nadanice...ja taj dan cuvam ovce nase ,Vidakove i Dunjine ,Milena kaslje ostala kuci...bila je velika kisa....
Potok ispod sela ,voda velika,poveli su i naseg Vranca da mogu prejahati preko vode...Velika  je voda i brza..puste volove,koji predju preko rijeke,ustvari preplivaju je... zatim Vidak uzjase na Vranca i uspjesno prepliva na drugu obalu...Vrati vranca nazad da Mama prejase..vjesta je ona kao i oni... i krene ,kada je bilo oko sredine potoka,Vranac posrne i padne u vodu i Mama sa njim...Veljko junak nad junacima,kada je vidjeo da voda nosi Vranca i Mamu koja se drzi rukam za vrat Vranca,bacio se u nabujali potok i kao delfin doplivao do njih uhvatio konja za vrat i izvukao nazad na obalu...Mami je iscedio vodu is pluca i stomaka i vjestacim disanjem povratio Mami zivot...Vidak videci da je Mama ziva produzio za Nadanice i tada je prodao sva ti vola...Veljko je malo na konju malo na sebi donio kuci Mamu...cijelo selo se okupilo i divilo njegovoj hrabrosti...Veljko je sluzio vojsku 3 godine gardu pa je taj zanat ispekao tamo...od Tada po do kraja mog zivota Veljko ce ostati u mom srcu kao najmiliji rodjak....Bice kasnije jos reci o mom divnom rodjaku Veljku i Tadiji.

TUZNA 1956 GODINA

Pocetkom januara sestra danica se razbolela.Svi misle prehlada.dolazi SV Jovan KRSNA NASA SLAVA ...Zvanice su nam teta Milica iz Kokorine i njen sin Mile...radujemo se sto nam je dosla najmilija tetka i ona nam je donijela poklon po kockicu secera.Suta dan striko vidak dolazi da napravi svijece i zapali ih i slomije krsni hljeb sa nama..Mama i Rista kuvaju mladu janjetinu za rucak,ostavljeno namjenski od bozica pola janjeta...Kada smo vrsili obred Vidak lomi hljeb i ispadne veliki komad iz sredine...on povika nedaj Boze da se desi i prekrsti..pad velike mrve iz hljeba znaci neko ce otici iz kuce za navijek....Uzima plecku mesa glodje je i kad je oglodao gleda u nju i vice...nevalja nista pu ..pu pu...ima raka ..znaci umrece neko.....Nas koji razumijemo hvata nas tuga..Danica je tesko bolesna...uvece se dogovorimo da je ujutro gonimo u bolnicu u Gacko.Ujutro je sva crvena u licu i natekla glava..idemo za Gaco,mama i ja i natovarili Danicu na samar i na vranca...Snijeg jako pada i mecava je ,jak vjetar...stizemo u Gacko,doktor je pregleda i kaze zaraza "crveni vjetar" mora ostati u bolnici i u sobu samica...mama mi vice idi sine kuci i cim skrenes sa ceste "buljekaj" da te vuci ne napadnu...ako bude jaka mecava i snijeg svrati u bilo koje selo kod nekoga svak ce te primiti reci im ciji si...Ona ostaje sa Danicom..i dogovorimo se da za 5 dana dodjem po njih sa vrancem da ce Danica za to vreme ozdraviti...Idem kuci zurim sumrak pada, ja ne "Buljekam" vec izaglas kukam,bojim se smrti sjecam se Vidakovih rijeci od neki dan..Stizem u selo...svi me pitaju kako je "mala"..kazem im sta je rekao doktor...svi vicu dace dragi Bod da ozdravi...Dosao sam u kucu tu su svi tuzno je ,pricam im sta je doktor rekao...

Prolazi 5 tuznih dana...osvanuo je vedar dan jak mraz i vjetar polazim sa Vrancem za Gacko..Stizem pred bolnicu,ulazim u sobu u prizemlju prva desno...zaticem mamu u krevetusamo zivu ,a danica sedi na podu i igrase...sednem pored mame i placem pitam je sta joj je bilo...kaze nista malo se smrzla i nahladila onu noc sam bila cijelu noc vani na prozoru i dozivala Danicu jer je plakala strah je bilo same ,a doktor nije dao mami da udje u bolnicu...Ona se tu noc smrzla i popucali su joj krvni sudovi od hladnoce i puno je iskrvarila.... tako nam je pricao divni covek Blazo Vukovic koji je takodje tada bio u toj bolnici....mama kaze " sine idi ti kuci cuvaj sebe i njih ti si glava kuce sada...ja cu ozdraviti...nemoj plakati molim te tvoje suze me bole"dodji kad Miladin podje za Mostar sa njim ispratiga i onda cemo mi sa tobom kuci...Ja verujem mami mislim da ona sve zna ,ne shvatam da me tesi...kaze mi sagni se da te mama zagrli i poljubi iidi kuci i sve pozdravi...Odlazim placuci,a kad sam dosao u selo kada su me prve komsije upitale kako je "mala"ja sam naglas poceo da kukam i vicem Danica je dobro,mama je tesko bolesna i tako dodjem kuci placuci...najedanput puna kuca komsija i rodbine...pricam im sta se desilo...svi sute i vte glavom ,a Vidak samo vice vidio sam sve na svetog jovana...snijeg pada mecava ne ide autobus za Mostar...Miladin odlazi 03 februara u Fojnicu sa ostalim djacima koji idu u skole za Mostar i Sarajevo...Snijeg pada vjetar ga nosa.dolazi 05 februar idem za Gacko....nailazim iznad Dunjine kuce pita me gde ces sine,ja kazem ide u Gacko u bolnicu ,ona mi kaze stani neces ici sam mraz je i hladno i mecava ,napasce te i vukovi...ici ce i moja Milena sa tobom...Sacekam je i obradujem se... idemo ja i rodica tako i pricamo usput i brzo stignemo pred bolnicu...Portir neda da udjemo u hodnik...idemo sa gornje strane na prozor od Mamine i Danicine sobe...cujemo Danicu kako place iza glasa i vice " kuku meni moja mama sto me ostavi samu...vidimo mamin krevet ne vidimo nju...dolazimo do vrata ,portir neda ja placem i vicem pusti me tamo mi je mama i sestra vidio sam sestru place...on samo vise "NE MOZE" dok sam se svadjao Blazo Vukovic je sve cuo prisao vratima opsovao ga i on nas upusi u bolnicu..Mene zagrli i ljubi sine sad ti je tvoja mama dobra zena Bosiljka umrla pokojoj dusi...vrstim i placem idemo u njenu sobu,mama prekrivena carsafom i spava...doktor kaze umrla je i pruzi ruku pod njen jastuk i izvadi njen novcanik i dade mi ga...jos kaze javite familiji da je sutra nose i sahrane...tako je to bilo..uzimamo sestru Danicu i idemo kuci...Blazo nam rece svratite ko Nikole Manojlovica u gracanicu,on nam dodje kao 3-4 koleno stric...da posalje stricevima ucevini i tetlkama telegrame...Miladin se taj dan vrati iz Fojnice kuci cekali ali autobus nije proradio...Svratili smo kod strica Nikole primio nas je u kucu...posle sam ja sa njim isao u Gacko u postu da posaljemo telegrame ali uzalud i telegravske veze prekinute...Kod Nikole smo sedii do navece...Milena je sama otisla za Objesenik da javi tugu nasu i da se organizuju komsije da dodju sa nosilima da nose majku za Objesenik...Navece Sofija Manojlovic snaha Nikolina koja zivi u istoj kci kaze idete deco kod mene...bilo joj je krivo sto nas je Nikolina zena stavila u jedan cosak i nist neda ...bojala se zaraze od nas... Ta strina Sofija nas je majcinski primila pazila pricala nam kako da se pinasamo....Sutra dan je dosla velika grupa ljudi iz naseg sela svi i dosta njih iz susenih sela sa nosilima..po Nas je opet dosla Mile i vodi nas kuci...dosli smo predvece kuci kuknjava i vrska...placu i veliki i mali...Donose mamu iunose je sa nasilima uv ezanu u sobu...tu ce prenociti sa nama,stalno zamisljam sad ce se mama probuditi kada se ugrije eh zivote...sutra dan izuzetno hladno...Odlucili su da je zakopaju u isti grob kod pokojnog tate...Vidak neda nikome od nas da ide na groblje samo Miladinu dozvolio...Vidak i Veljko su bili nasa najodanija rodbina...svi ljudi kada su dosli po mamu u gacko govorilu su da je nemoguce po takvoj mecavi da je nose za objesenik i predlagali da je sahrane u Gracanici...Vidak i Veljko to nisu dozvolili...tako je to bilo...na prolece je dosao na 2-3 dana striko Milovan iz sarajeva da nas vidi...u toku leta dosao je striko Novica i donijo i nekoliko hiljada dinara od sebe i pomoci koju je sakupio od svojih prijatelja....u kasno ljeto dolai Strko Ilija i strina Zorka i oni donose dosta para koje su skupili za nasu pomoc od svoji prijatelja....ta 1956 godina bas je bila nesretna za nas....

DOLAZI LJETO

Pocetkom Juna Miladin dolazi iz Mostara,radosni smo svi,To ljeto i ja pocinjem kositi travu sa Miladinom,neko mi je kupio kosu,kja je bila tupa i slaba,dosta mi je zivota uzela....Miladin bi me zezao,ostavi kosu idi donesi zban vode sa Grota ...to je jedan od najhladnijih izvora i jako pitka voda...ja bih se ljutio sto me zeza,ali mu nisam nikada stavljao do znanja da sam ljut....rekao bi mi ....ili kosio ili vodu nosio isto ti je....
Dolazi striko Ilija i strina Zorka pocetkom ljeta,sa namjerom da pomognu Risti i djeci oko ljetine...Striko se divi koscima Miladinu i Meni...pokosena je sva trava ,prvi smo zavrsili kosevinu u selu,zahvaljujuci MOBI...Svako ljeto komsije sve iz sela,zatim iz Aladjuza braca Vukovic Blazo i Rade,Gligor Skoko,Milan Petkovic, te rodjaci iz Kokorine tetini sinovi Mile i Nedjo Sekara...Tako moba od 15-tak kosaca puno bi polosili trave....Uvijek je na celu mobe ili kozbasa bio Mile Sekara,koji se smatrao daleko najboljim koscem u Gatackoj povrsi i sire...
Drugi dan bi dosle zene i djevojke iz istih sela da poplate sijeno...i tako je to bilo svake godine do naseg odlaska iz Objesenika
Pocetkom Jula mjeseca stize i zito za kosevinu..Meni je bilo lakse kositi zito...Zito smo skupljali i dogonili kolima na GUVNO u Rupana ...imali smo Guvno na kraju njive koja se zvala Cijepac...Imali smo mi i poplocano guvno ispod kuce gde smo vrli zito sa Borske njive i vrta iznad kuce,a neso smo dogonili i sa drugih njiva...
Svi u selu su strogo vodili racuna kada je neki SVETAC da se ne radi,bez obzira sto je njih bilo dosta clanova KPJ
verovali su u Boga.To bi im i dobro doslo da odmore jos jedan dan osim Nedelje....
21 Juli lijep vedar i suncan dan,jako vruce...Niko ne radi muski se zavukli u kolibe odmaraju...Veliki je SVETAC PROKOPOV DAN...bila je prica ko taj dan radi ,ubice ga grom ,taman iz vedra neba...Striko ne veruje u Boga..Kaze mi hajde sine da pretjeramo zito sa Zakrsca na guvno da se ne sprzi na suncu...Rista ga moli ,place nemoj Brate mili svetac je danas...On kaze znam da je svetac ,ali znam isto da nema Boga,jer da ga ima nebi mi uzeo Brata i Snahu i ostavio ovu sirocad da pate...On je uporan...ja stavljam Volove u jaram i zakacim kola i tako krenemo da gonimo zito...Striko Ilija ,ja,Milorad i Njega...sta je bilo procitajte u SJECANJU.....
Tuzno kraj ljeta Miladin ide u Sarajevo kod strika Milovana Mija ,on ce ga zaposliti i da zivi kod njih,samo ce dolaziti preko ljeta da nam pomogne oko ljetine....Strio Ilija i Strina Zorka vode Milorada u Sutjesku i da zivi sa njima...
Njegu odvodi Teta Milica u Kokorinu,da zivi kod njih,a i blize joj je ici u skolu...Novka je vec u Vojvodini od proslog ljeta
kod polubrata u Stepanovicevu...
Dolazi na dan,dva tetka Jovana iz Vrbasa.To je Mamina sestra koja tamo zivi i ima muza i tri sina....Ona odvodi Nadu sa sobom i kaze ovo ce biti moja cerka....zaista rodila se majcinska ljubav izmedju tetke i Nade i to ce trajati dugo ,sve do kraja tetkinog zivota....
Ostali smo da zivimo u Objeseniku Rista,Ja i Danica,bilo nam je jako neobicno i tuzno.....
Striko Ilija na povratku za Sutjesku svratio je u sarajevo i predlozio striku Milovanu,sad je i Miladin kod strika zaposlio se u VARTEKS i stanuje kod stika...da rasprodamo sve u Objeseniku i da kupimo kucu neku u sarajevo....U sarajevu se vez zaposlio kao milicioner i Nedjo tetin...tako jednog dana ode u Sarajevo Mile i skupa sa Nedjom i Miladinom nadju neku malu bosansku kucu i pogode se ,tako smo mi kupili pola kuce pola Mile i Nedjo..Rasprodajemo stoku i saljemo pare u sarajevo...te jeseni sam ja i vodio kravu Rumenku pesice u sarajevo da je prodam...o mom putovanju u sarajevo mozete procitati u mom secSJECAM SE PROKOPOVA DANA 21 Juli 1956 GOD

Ovakva kola su bila i nasa....21 juli Sveti PROKOPIJE-Po volji strika Ilije radimo taj dan samo mi...Dosli smo sa kolima i volovima na Zakrsce i stali ispred naviljka zita,da ga ubacimo u kola i odvezemo na Guvno.Velika je vrucina ,sunce przi.Njega sa tokacom u ruci stoji ispred volova da ih udari po nosu ako krenu.Strio i Milorad izimaju Vile da bacaju zito na kola.Ja sam na kolima na samom prednjem dijelu  ,uzimam konop da ga razmrsim,sa kojim cemo vezati zito...U tom momentu OBAD-osa ugrize jednog Vola ,oni se razgicaju i pored Njege pocnu trceci da voze kola.Ja u tom momentu padam pod prednje tockove...prelaze kola preko mene,konop se zapetlja oko mojih nogu...Volovi trce kao ludi...ja sam pozadi kola noge uz kola ,glava pzadi...strio je potrcao malo da stigne kola i pao ,onesvestio se...Milorad i njega vrse placu,ja sam bez svesti...ljugi sa svih strana posmatraju i trce prema nana.Velko i Tadija trce meni i volovima u susret da me spase ali velika je udaljenost izmedju nas..Najbrzi je bio kum Blagota Doder koji je uspeo uhvatiti Volove za jaram iznad provalije i okrenu ti ih navise...posto je bila strana Volovi su stali.Odvezao ih je od kola i prisao meni da vidi jesam li ziv..Bio sam sav u krvavom blatu od krvi i prasine,zakljucio je da sam ziv ali ja nisam bio svjestan...cuo sam njih i nihove prce...Neko je pruzio pomoc Striku Iliji i on je dosao kod mene,kada me ugledao opet se onesvestio...Zene kukaju...Rista kuka iza svega glas,udara se sakama u prsa...Kum Luka donosi rakije da mi blato operu sa tijela,na meni je bio samo potkosulja i sorc poklon CRVENOG KRSTA...kada su sipali rakiju po meni,trzao sam se i dosao svesti...Blagota i Luka vicu ne placite ,Kum je ziv....Tada su me natovarili na kola i otjerali mene i strika u selo kuci,tamo je hladovina ,da me muhe nebi napale...oni su svi bili u kolibama....Striko je mesec dana bio samnom u izolaciji i cuvao me od muha...moje rane mazao je mladim kajmakom ,to je bio jedini lijek...Bolovi su bili uzasne svo tijelo zapeceno bez koze...jednog dana sriko uzme noz i silji neko drvo kao drvena olovka...Kaze mi sine moj ovde su ti se pojavili crvi bilo je to na desnoj butini....izvadio je striko nekoliko crvica beli velicine oko 5 mm i debljine 1 mm i to bi mjesto polio rakijom i stavio list Bokvice...tako je to moj striko radio mjesec dana i spasio mi zivot i muka...nisam imao nikakvi posledica....
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Images?q=tbn:ANd9GcQNwz5gG-kReFj8yUpoLoCmoG8GHoZ3NhrMYmNgEJ7qDLSpDBX8pQ

Kao da gledam  sebe  i nasa kola i volove

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Images?q=tbn:ANd9GcQ4MwHjeKYzs243_R99IPpJk-2DwXTCKB9JezbGJLitXHRTrs7P
Sve se zamirilo i ja sam opet bio Mladen i sposoban za sve poslove...Od tada nikad nisam vise radio na taj dan ,svetkovao sam,..... jednom sam morao ici na teen sa Direktorom i imali smo saobracajni ides bez nekih posledica....
kada bi se ljeti zatekao na moru,nebih ulazio u more na taj dan....

OVAKO SAM JA ORAO NASE NJIVE 1956 god

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Images?q=tbn:ANd9GcSB51rUzOdpqFf8evYHjCz3DDZvp0QGouBhDDABwdcYIGkGMKY2
Ovako smo kosili mesec dana nase njive i caire,Miladin i ja
Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Images?q=tbn:ANd9GcQ0RjYOZZAN4IrYKnnYzzgOo0h_nz9G-9t5JWChFaAy4Dkf7Y4hvQMoj zivot,rodjenje i odrastanje, Images?q=tbn:ANd9GcRXF5kAYc6CrnrfbgCW9VEP7TGb5Ws8IQTO1BvjzlE6DBhWLixbXA
Kao da gledam moje Volove i saonice i ja sam ih pravio

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Images?q=tbn:ANd9GcQl9weZuXjDjd-o_Ugbi2G-YuRexrzKXCusRHEtbRWSUvTnjMGg6Q
Sve ove poslove radio sam sa Majkom Bosiljkom,poslije oceve smrti,a posle smrti moje mame,radio sam sam vecinom,samo u kosevini pomagao mi je brat Miladin.SVe sto bi mi pokosili Rista je oplastila i sve druge poslove obavila.Sjecam se Miladin je bio jedan od najboljih kosaca ,svi su se divili negovom elegantnom drzanju i nikad nije bio umoran bio,ja sam vise snagom lupao kosom po travi,a on bi mi rekao ,hajde otidji donesi vode sa GROTA isto ti je ili "kosio ili vodu nosio"Sjecam se tih 55,56,57 i 58 godine,imali smo po cijelo ljeto i jesen u gostima familiju iz Sarajeva i Banata..prvo u proljece je dosao striko Mijo na par dana,zatim striko novica na 2 mjeseca , pa striko Ilija i strina na dva do tri mjeseca,pa u jesen tetka Jovana(mamina sestra) i tetak Mato iz Vrbasa godine.ta godina mi je ostala u srcu mom kao najbolnija...Gubitak drage majke,Miladin ,odlazi u Sarajevo kod strica Mija i tek cemo se sa njim sastati koncem 1962 godine ,doci ce posle vojske da zivi sa nama.Milorada odvode u Sutjesku striko Ilija i strina Zorka da kod njih ide u skolu,Njegu odvodi teta Milica u Kokorinu da od njih ide u skolu.Nadu Odvodi tektka Jovana u Vrbas ,da kod njih zivi i da je skoluju.Nada ce kod njih ostati do kraja leta 1958 godine.Novku odvodi u Stepanovicevo kod Novog sada njen polubrat Ilija Siljegovic i ostace kod njih do 1957 god.Danica i Ja po necijem planu bili smo planirani da ostanemo na selu sa teka Ristom.ko je to sve isplanirao nije mi poznato. sve njih te tuzne 1956 godine ispracao bih na autobus u Fojnicu i vracao se kuci u grcu i placu, zasto nas rasturise.sjecam se Striko Novica je trazio da on vodi mene sa sobom,ali Rista nije dala progovoriti. Sjecam se te godine smo imali jako puno novaca...Striko Ilija je kod svojih prijatelja i prijatelja naseg oca Branka sakupio dosta para i poslao nam. tacno neznam ali znam da je bila velika gomila dinara i Rista je sasila jednu kesu i u nju stavila te novce sebi oko vrata...cuvala ih je vise od ociju svojih...mislim da smo za te novce mogli kupiti najmanje TRI krave pa procenite koliko je to vredna pomoc bila.striko Novica je u isto vreme sakupio na isti nacin novce za nas,nesto manje ood strika Ilije i posla nam to.bili smo zaista bogati.svak u nasem selu i okolo znali su za tu pomoc i divili se nasisim divnim Stricevima.Te jeseni striko Ilija i striko Mijo odluce da nam kupe kucu u sarajevo i to se ostvarilo.Tada je rodjak Nedjo bio u skoli u sarajevo za milicionara i kupe nama i teti Milici kucu u sarajevo u Hrasnu za 75.000 dinara pola nama pola teti.Kuca je bila ne useljiva i tek 1961 god uspeli smo useliti u nju..Sledece ljeto dolazi Strina Milica iz Sarajeva sa djecom (Dusanka devojcica,Boba curica a Bozo i Dusko mali djecaci,secam se striko Mijo jedan dao poslao ogromni paket "petit" keksa i ja isao po paket u Fojnicu da ga dotjeran na Vrancu.Paket se probusio i poco ispadati keks,ja kupi i jedi jedi,nikad u zivotu tako i toliko nisam pojeo i posle vode popio...dobro sam ziv ostao.te godine dolazio je i Milos iz Banata. sledece ljeto dolazi Toso i bio je celo ljeto,voleo je da se druzi sa bratom Miladinom posebno.posle dolazio Mirko sa cerkama Koka,Nevenka i Bisa,male curice...Mirko bi dolazio tamo gde ja kosim travu i posmatrao me,dok bi curice brale cvece po travi...zadnju godinu 1958  dolazila je Desa,ona je volela da radi te sve poslove i puno nam je pomagala...uvek nasnijane i rupice na licu kad se smeje ,kao da je gledam sad...

MOJ PRVI ODLAZAK U SARAJEVO 1956 god u novembru mesecu..

Rasprodajemo stoku i skupljamo pare za isplatu kuce u sarajevo.Prodali smo sve ovce ,i Rista odlucila da je otjeram kravu Rumenku u sarajevo da je prodam.Dogovorila se sa stricem Vidakom da je otjeram na Ilidzu na njegovo imanje i da ce mi pomoci njegovi sinovi Rade  Slavko i Ljubo da je prodam i da mogu uzeti za nju min.5.000 dinara,njena cena je bila na pazaru u Gacku oko 3.000 din.Tako ja podjem s rodjakom Milom Sekarom i Rumenkom za Sarajevo pjese preko brda i dolina.27 Novembra prije zore uprtim torbu na ledja malo hljeba i nekoliko kila sira i kajmaka iz mjesine i komad suve slanine Rista salje bratu u sarajevo mom stricu Miju i strini Milici e meni malo u brzaru kajmaka i sira za tri dana koliko ce to putovanje trajati.Krenem rano pre svanuca i rumenki je uzica oko rogova prema Kokorini.Mile spreman i ceka me....idemo nas dvojica uporedo gde moze a gde ne moze ,Mile ide prvi,ja za njim ,Rumenka samo zamnom u stopu me prati...uvece stignemo na ogromnu visoravan Morine se zovu.vidimo neku malu omedjinu zidinu od kolibe neke i mali stog sijena.malo smo umorni.Mile meni kaze donesi onog sijena da jede krava i nama da prosremo ispod sebe i da se pokrijemo...Rumenka bas dobro jede izgladnela, ja jedva cekam da legnem i da spavam ali Mile kaze  ne smijemp oba spavati ,mora biti stalno jedan budan, "buljekati" cijelu noc (galamiti) da plasimo vukove da ne pojedu Rumenku...ponekad drmnem Mila i pitam ga hoce li brzo svanuti,on kaze lezi  spavaj ja cu buljekati do zore...Svice zora se budi me Milei idemo,doruckovali smo sira kajmaka o pogace "Brasnjenica" koju je spremila Rista...Idemo prolazimo Obalj,Ulog spustamo se u kanjon Neretve leleeeeee Rumenka teze ide vidim otelit ce se pre nego sto dodjemo u sarajevo....jedva se krece....Stizemo u Kalinovnik i na sred ulice ispade tele iz Rumenke...joj meni majko moja placem sta cu sad....Mile ljut na mene ,kao da sam ja kriv ,jadna mi majka moja.Ali svijet bi bio proklet kada u njemu nebi bilo dobrih ljudi.pored nas tu je jedna lepa soska kuca,covek u subari i zena crna marama na glavi kazu odakle ste,ja placem a Mile im objasnjava,a Rumenka lize tele i ono pokusva da ustane...Dobri covek pridje uze tele u narucje i donese ga pred kucu mu i Rumenka za njim i ponudi nam stolice,zena donese rakiju,a meni 2 kocke secera.taj secer mi je snago vratio.Covek se o nama raspituje Mile mu sve u detalje prica o meni i mojoj familiji i zena se rasplakala i miluje me i tesi.Ovaj dobri covek kaze pokusat ce sve sto moze da na pomogne ,prvo ako mogne naci nekoga tu da kupi kravu i tele,ako ne moramo ostati tu predaniti i nociti da se krava odmori i tele okrijepi pa da suta pokusa nekako da nas otprati od Trnova to je celi dan pjesacenja.Nocimo kod tog coveka uh,kako sam slatko spavo.Mile trazi od mene da ostavimo tele i da nastavimo put,ja placem i nedam da ostane tele.....kazem ja cu ga nositi idemo kroz plac govorim i uprtim tele oko mog vrara na ramena i drzim ga rukama za noge.i Zena place i predlaze coveku da na kona sa jedne strane natovari tele a sa drige strane za ravnotezu kamen neki...covek vice "zeno to ti je pametno ...uze tele sveza mu u nakrst noge ,natovari ga na samar konja ,sa druge strane plocu kamenu....tele je glavom okrenuto pozadi da gleda u Rumenku...i idemo...Bogu dusu Bog je nece,idemo uz neku planinu cijelo prije popodne,na vrh brda malo odmorimo i spustano se niz brdo.Prolazimo Dobro Polje,a polja nige i kasno uvece stizemo u Trnovo...smestimo se u neku ljetnju stalu ,udjemo unutra svezemo Rumenku za jasla stavimo joj sijena...a nama namjestimo u Jasla da lezimo i spavamo. Coveku se zahvalimo i nista nije hteo naplatiti...zaista Divan Covek..

 Ulicna svjetiljka nas osvetljava,a snijeg leprsa..Spavali smo dobro.Budimo se,uzimam tele na ramena i krecemo za Sarajevo.Nakon izvjesnog vremena stanemo da odmorimo ispred neke kuce...Ugleda nas domacin i pita ko smo i sta smo i kud idemo.Ja placko, pocnem platati,jer znam Milovu pricu..Covek se krsti i cudi...Ode donese malo sijena Rumenki a nas pozove u kucu.Zena odmah donese dorucak bijela kafa i sir,kajmak i meso...ja placem i pomalo jedem...Cocek nas ubjedjuje da nema sanse da tako dodjemo do Sarajeva.Predlaze ja cu vas sa kolima i konjem prevesti do Ilidze ako uspijemo natovariti kravu na kolima.Polazimo,Mile hvata Rumenku za rogove i hoce da uz rampu uvede Rumenku u kola,a on je kandzijom tera...nema sanse Rumenka ne mice...i kad smo odustali od plana,ja uzmem tele na ramena i podjem prema cesti.Covek povice ,mali idi sa teletom na kola mozda ce krava za tobom...I tako je bilo ,Rumenka se pope bez problema,on zatvori vrata,uveze Rumenku konopom i krenemo prema Sarajevu..Njih dvojica sjede naprijed,ja i tele u cosku na podu ispred Rumenke...Navece stignemo na Ilidzu..29 Novembar praznik dan republike...masa sarajlija na Ilidzi izlet.Ja uzmem tele na ramena i idemo u koloni...Mile,ja i tele.Rumenka,za nama se formirala kolona dece cudno im vide sto nikad nisi vidjeli i vjerovatno vise nikad to nece videti...I

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, DRMzORvQ7OHc

demo kroz Ilidzu Alejom prema vrelu bosne na Vidakovo imanje...Idemo bogu dusu Bog je nece...pitam Mila koliko jos ima,a on kaze eno kod onog zadnjeg svjetla...Pravac je mi idemo a svjetlo ide ispred nas...utrnulo je moje tijelo...stiskao sam zube...Najedanput Mile povika stigli smo...skrenemo sa ceste...kucica 3x4m od spere ...Spustim tele i sjednem na smrzlu zemlju.Mile nosi torbu na ledjima tezu od teleta,sir i kajmak mom stricu,negovom ujaku.....U kucici su bili Rade,Slavko,Ljubo i brat Miladin,culi su nas kad smo dosli...izlaze i cude se i smiju ,pa pitaju odakle vi ovde,.Ja placko opet placem krivo mi sto mi se smiju i ne sazaljevaju...Slavko smesti kravu kod komsije,udjemo u kucicu ,jedva sam se smirio..i Mile prica nas muke...Tu sam ostao oko nedelju dana...Rumenku nismo mogli prodati..smrsala puno nije navikla na ishranu sa djetelinom...zavrsila je ona i tele u klaonici za 3000 dinara...
Boravak u sarajevu i vracanje nazad kuci...tekao je ovako:


Drugi zivot u Objeseniku od 1947 do 1958 godine
Nazad na vrh Ići dole
Zeko
Admin
Zeko


Broj poruka : 8
Datum upisa : 10.02.2012
Godina : 82
Lokacija : Selo Objesenik

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyPon Feb 22, 2016 12:52 pm

Vec sam na Ilidzi oko 5 dana,,tog dana dodje Mile na Ilidzu da kaze da idemo prekosutra kuci ...Taj dan me odvede na Dolac Maltu da vidim nasu kucu koju smo kupili.Dosli smo do blizu kuce,do zeljeznicke pruge za Pale i pokaze mi je prstom.Daleko je oko 150m...cucica bez fasade na donjem stratu ,gore ima fasade...razocaran sam ali sta se moze...u njoj zive stanari...U nasem stanu milicioner sa zenom i detetom,a u njihovom stanu neki elektricar sa zenom i dvoje male djece,Pokaze mi tramvaj br 3 i ja se vratim na Ilidzu,a on osta na Dolac Malti kod svog strica snajdera Alekse Sekara.
Sutra dan odlucim da idem za Kosevo kod strika Mija da ih vidim i da im odnesen kajmak,sir i slaninu sto je Rista poslala bratu svom...Tramvajem dodjem do nove zeljeznicke stanice tako mi je Slavko objasnio,a onda ulicom do Higijenskog zavoda i tu treba da skrenem lijevo za Kosevo....rekao mi da svakog usput pitam kuda cu do bolnice Kosevo...Idem sa torbom na ledjima...usput pitam ljudi odgovore samo ide pravo...Usput svakom prolazniku kazem"pomozBog" svi sute niko ne otpozdravlja,neko me pogleda mrko poprijeko,neko se nasmije i tako idem.
Iduci se razocaram,pitam mnoge poznaju li Mija Manojlovica koji radi u bolnici kosevo ,glavni je kazem...Niko nezna neko i ne odgovara.Ja mislio do tada da ga zna citavo sarajevo,jer sam mislio da je poznat.
Dodjem do bolnice,striko stanuje u krugu bolnice,neka manja baraka...U krugu bolnice koga god upitam za Mija svak ga zna i znaju gde stanuje,pokazuju mi idi tamo.....Dolazim kod strika.Strina u stanu obradovala se....izljubimo se uzme torbu i stavi je u cosak...pita za moje putovanje,pricam ,ona place zao joj mene...To je bila divna zena svakoga od nas je voljela kao svoju djecu...Pred vece dolazi striko u bijeloj odjeci ,pantalone i bluza bijeli kao snijeg i mantil bijeli na njemu..Izljubimo se i sjedne preko puta mene i kaze pricaj kako te svi i kako si dosao u sarajevo.Ja se navio kao sat...pricam kako je u Objeseniku da sam sve spremio za zimu za nas i malo stoke sto jos nismo rasprodali...On slusa i samo vice ,,ja ja...
I pricam moje putesestvije za Sarajevo sa Rumenkom.U jednom momentu valda je striko primijetio da se stiskam,prituzilo da pisam ,trpim neznam gde da pustim vodu iz sebe...striko par puta me pitao trebam li u Wc,klozet,ja kazem Jok...neznam sta je Wc ni klozet...To je kod nas bilo pod kruskom pored kuce i Wc i klozet na ledini....
tako ja pricam sa strikom.... njegova djeca dosla iz skole vecerala i zaspala....ja sam jeo nekog djavola ,ne sjecam se mislim da je bila kajgana....Sjetim se moje torbe i da dam poklon...Izvadim sir i kajmak i slaninu ,sir i kajmak se usmrdili od toplote na mojim ledjima i stajanja u torbi vec 8,9 dana,striko to uzme pomirise i kaze usmrdilo se baci ovo zeno...meni zao i stid me...Pita stiko hoces li u WC i idemo spavati.....Moras rano ustati da stignes na voz....Ja radim ne mogu te pratiti i Miladin radi,moras sam,snacices se ti.....samo pitaj za novu Zeljeznicku stanicu...On i strina odu u svoju sobu,meni strina namjestila na seciji....Legnem ugaseno svjetlo ,zavjese navucene ne vidim prst pred okom...Nemogu da zaspem muke moje pisa mi se i ne mogu da zaspem....U jednom momentu ustajem i pipam po zidu da nadjem vrata da izadjem vani da se ispisam....Ne mogu da pronadjem vrata....trazim po mraku ,u jednom momentu napipam vrata neka i otvorim...To je bio spaiz sa hranom...ispisam se kao konj,i legnem,ujutro me budi strina,slatko sam spavao....ustani sine da doruckujes moras ici da ne zakasnis....Mene stid i strah...da strina ne vidi sta sam uradio nocas....Sprema mi dorucak,otvara spaiz i vice,sta je ovo Milovan prosuo jadi ga snasli.....Ona misli prosuo neku tekucinu....Uzima krpu kupi mokracu i to brise.... mene stid jedva cekam da izletim iz stana...Nisam doruckovao od sramote kazem nisam gladan i strina mi to upakuje u torbu....Idem pozdravimo se...i sretan sto strina nije otkrila moju sramotu....Idem na zeljeznicku stanicu....Usput isto pozdravljam prolaznike niko ne odgovara....
Ulazim u Zeljeznicku stanicu ,gledam tu strahotu od gradjevine ,one lukove i mislim to mora se srusiti...nesmijem da se unutra zadrzavam izlazim vani cekam Mila,njega jos nema...Pitam tu prolaznike gde se karta kupuje za voz koji ide za Mostar...svi kazu idi na salter tamo i kupi....Pjma nemam sta je salter i gde se nalazi....Ali odmah istrcim vani da se zgrada ne srusi....vani je pohladno,snijeg pada....u jednom momentu udjem i posmatram cistacicu kako brise pod sa piljevimom i krpom....pridjem joj i pitam je pozna li ona Mija Manojlovica,ona se podize podje da me metlom mlatne misli da je zezam i mrsne me...bezim vani i cudim se Boze ovih divljaka u Sarajevu...Stize Mile ulazimo i idemo na salter i kupimo karte idemo na peron kroz tunel...prvi put sam u Tunelu...Strah me ostacemo pod zemljom...kad smo izisli na peron,kao da sam se rodio....Ulazimo u voz zvani ciro to je vec odmaklo jutro vjerovatno oko 11h...idemo vozom,prvi put,jer se ne sjecam kao je bilo vozit se vozom,za vreme  putovanja za banat i iz Banata....Sad tek problemi nastaju....

Prva voznja vozom zvani "ciro"
Ulazimo u vagon zauzmemo mjesto i sjedimo.Ima jos nekih putnika u kupeu....Sjedim do procora i citam ispod stakla..."Ne naginji se kroz prozor"Vozi ladano ide,a meni se cini bas brzo,prolaze pored nas zgrade.... bilo je zanimljivo putovanje do Hadzica,a tad nastaju "tantalove muke"neznam sta je tunel,ulazimo u tunel mrak,ja vristim kazem Milu ,Mile odosmo pod zemlju,putnici se smiju,a Mile se stidi....Kad smo izisli iz tunela Mile mi objasni da je to rupa kroz koju voz prolazi da su je ljudi napravili i da "budalo" necemo ostati pod zemljom...Vjerujem i nevjerujem ,u velikom sam strahu....I tako stignemo do Konjica.....sad dodatne muke moje.... kad udjemo u krivinu,ja mislim odosmo u veliku rijeku"jablanicko jezero2...i tako sve do Mostara ...Dolazimo u Mostar kasno negde oko ponoca....U Mostaru "jaka bura" hladno....Trazimo prenociste.... nadjemo ga po mom sjecanju na Musali u nekoj kuci na tavanu,gde beskucnici provode dane i noci...besplatno je.....Imaju neke deke....

"Cigan kolje ciganku"

Legli smo mrak je na tavanu nikoga ne vidimo...Mile je odmah zaspao,ja razmisljam Hoce li Slavko prodati Rumenku i sta ce reci tetka Rista.....
u jednom trenutku cujem zenski glas cvili i vristi..cujem poneki glas ne kontam nista sta se dogadja...Strah me hvata....Budim Mila...kazem mu neko kao da kolje zenu cvili....Mile oslusnu i kaze pusti me da spavam to su cigani.....Mene jos vise strah hvata,cekam kad cemo mi doci na red za klanje....ona jace vristi ...Opet Mila budim...On zagalami na mene...Spavaj budalo sutra cu ti objasniti.....Jutro je ustajemo i idemo na Autobusku stanicu....Pitam usput nila objasni mi sto je cigo klao zenu...On se smije i kaze nije je klao budalo vec je je..bavao pa ona uzivala...Nista mi nije jasno....Stizemo na stanicu....Tu sretamo rodjaka Veljka kaze dotjerao sestru Milenu u bolnicu na operaciju slijepog crijeva...Ja pocnem plakati pomislim umrijet ce moja draga rodica kao moj tata....Oni me tjese i kazu bice dobro....tako je i bilo....
kupimo karte za "prugu "Mostar - Gacko,
Tako smo zvali autobus=pruga
Stizemo u Fojnicu,Mile ode za svoje selo Kokorina ,ja idem u svoje sleo Objesenik...Ima dosta snijega ali je smrznut...."Povrsica" kako smo je zvali.....Dolazim na Zaoca ugledam selo sav radostan.....Sad se trebam spustiti do potoka pa uz stranu kuci....Pomalo me hvata strah od Riste kako ce reagovati kad cuje sta se dogodilo...
Dolazim kuci Vidak i Dunja dolaze da cuju vijesti....sjednem,skidnem opanke i grijem noge ispred "fijakera sporeta" Rista vice pricaj jesi li prodao i za koliko Rumenku.Ja sutim ne smijem da pricam ,a to nju jos vise ljuti.....U jednom momentu Rekoh...Otelila mi se Rumenka u Kalinovniku....Sta?????????????????????
Uze cepanicu ispod sporeta da me udari...U tm momentu Vidak i dunja na vrata....spasise me....Ja sad okurazio i pocnem pricu od Objesenika do Ilidze....Dunja vice "kuku meni sine sto si se namucio,vidak vice samo ..."ja,ja...."
Sad se i tetka rista smirila miluje me po glavi,shvatila da nista nisam kriv.....
Ovu pricu o mom putovanju u sarajevo mnogo puta sam pricao po sarajevu,banati i Canadi.....Pricao bih to sinu i ceki moje dozivljaje iz mog detinjsta....Sin je volio da to slusa i svake godine do 18-tog rodjendana bi spavao samnom i trazi da mu prican tuzne i radosne dogadjaje iz detinjstva....U canadu kad smo dosli puno mi je pomagao da naucim fracuski jezik...terao bi me da mu pricam n ove price na francuskom...morao sam mucio sam se a on bi me ispravljao kad nesto nerazumno kazem....Kasnije mojim dragim Unukama pricao sam te price.....posebno umuka Sara bi rekla Hajdemo djedo u Objesenik da mi pricas kad si bio mali... i natjera me u spavacu sobu na krevet legnemo i ja joj pricam....Zapamtila je sve moje price i zavoljela Objesenik...Obozava sir i kajmak iz mjesine i suvo meso.....ja je i danas slazem kad mi sim i nevjesta donesu malo sira i kajmaka,ja to dijelim sa unukama...kazem sin isao u Objesenik i donio....Kasnije se i sandrra tako ponasala... sve voli moje iz Objesenika...
sad proljece,orem pa kanije kosim....Od stoke imamo js sam kona,2 vola i jednu kravu....Na jesen cemo prodati i volove i kravu...samo ce ostati konj.
dolazi duga i teska zima...mnogi seljani ponestaje im hrane za stoku...dolaze kod nas komsije,iz sela ,zatim iz jugovica i kokorine kupuju sijeno i slamu...Sve smo rasprodali....

Odlazak za Sarajevo,
dolazi 1958 godina ,opet kosim travu da bi kasnije sjeno prodali....Gonim tokom avgusta svaki dan na konu stvari u Fojnicu i odlazem ih u zadruzni dom  kako bi sa kamionom otjerali sve to za Sarajevo kad odlucimo da selimo....pretjerao sam sve stvari ... zadnju noc smo prspavali kod Dunje...ujutro ustajemo rista kaze hajde baci "zunu" nasu dobru kucu-psa.....niz gredu dolje, ubij je da ne ide za nama.To sam uradi i strasno mi je zao bilo....Medjutim ona je pre mene kuci dosla......Odveo sam je u lancu do obliznjeg drveta i zavezao.....Idem prema kuci a ona cvili i pomalo laje ima predosjecaj da je ostavljamo samo....Idemo kroz selo i pozdravljamo se  i radosni i tuzni.....kad smo dosli na zaoca,okrenemo se da pogled bacimo na slo i kucu...tuzni smo ,cujemo lavez nase zune.....dolazio  fojnicu ,dolazi kamion i Mile ide sa nama.tovarimo stvari na kamion....Kad smo zavrsili... Mile sjeda u kabinu pored vozaca,Rista,ja i Danica penjemo se na kamion medju stvari.....Idemo prema Nevesinju,skrecemo kod Kifina sela idemo preko Morina ,Ulog-Kalinovnik Trnovo -Sarajevo....Istvaramo stvari u dogradenu sobicu kod nase kuce a prostirke i pokrivace istovaramo u stan rodjaka Nedja....On ima neki stancic postanar sa zenom radom,,tu su jos njegove sestre Mileva i sava, zatim novka,Nada njega I milorad... zatim jos cemo biti nas troje,Mile ce biti par dana i vraca se nazad...Spavamo svi u jednos sobici ko sardine.... Nedjo spava prvi do vrata jer on ustaje i radi rano ili nocnu sluzbu....Jedno jutro Rista se budi,otvara vrata da se soba prozraci i vrisne...Na nju poleti nasa zuna dosla za nama sa lancom oko vrata...uleti u sobu i sve nas njuska sretna da je sa nama....Dala joj rista da jede a na noj se vidi radost....Kuca se nalazi na cosku dve ulice,ko god prodje zuna lane ogla si se....komsijama je to smetalo,neko je zovno "sintore2 i odveli su nam i ubili nas zunu.....Sad je privikavanje na novi zivot novu sredinu...
Nazad na vrh Ići dole
Zeko
Admin
Zeko


Broj poruka : 8
Datum upisa : 10.02.2012
Godina : 82
Lokacija : Selo Objesenik

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyPon Feb 22, 2016 8:52 pm



Zivot u Sarajevu od 1958 do 1968 godine
Stizemo u sarajevo...nesto od stvari istovarimo u Nedjov stan ,a drugi deo u prizidanu sobicu uz nasu kucu...stizemo u sarajevo..eh tog veselja i radosti svi smo tu i Miladin sa posla svratio tu da nas vidi...Uvece kada smo se nagledali Nedjo praviraspored u sobi...sebi uzima lezaj do vrata jer on ustaje po noci i dolazi po noci kada je u nocnoj sluzbi...predali smo nase strosove tkano platno napunjeno slamom to su madraci nase...poredani Nedjo ,Rada mala Snezana,Mileva,Sava,Novka , Danica,Nada,Njega Milorad ,Mladen Rista,ona bi prva ustajala da otvori prozor da se vazduh zameni... Tako smo tu ziveli sve do 1961 ..Iz te kuce udala se Mileva i Novka i ov=badvema smo zajedno pravili svadbu mi i Nedjo..Ja sam se zaposlio te 1958 godine 01 Decembra,kao radnik u Direkciji za puteve BiH...plata mi je bila 8500 dinara...svaki dinar sam davao Risti da kupuje hranu i ostalo za familiju za djake knjige i odecu...meni bi dala od moje plate 1 dinar da kupim mesecnu tranvajsku kartu...Novka je davala nesto od plate neznam koliko...davao je i Miladin mada je on placao struhu za hranu i smestaj... tesko se zivelo ali je bila sloga medju nama sto je svako zavidio..Najtezi period bio je 1960/61 kada je Miladin bio na odsluzenju vojnog roka godinu dana...Tada smo tetka Rista,ja,3 sestre i brat Milorad ziveli od moje plate i dodatne zarade...Preziveli smo to samo zahvaljujuci bratskom razumevanju i pomoci rodjaka Nedja i snahe Rade koji su nam bili i brat i sesta i nikad nijedne ruzne recni nismo doziveli od njih ni od njihove dece kasnije....ja sam pvremeno dodatno radio,kopao baste komsijama,ili istovarao nedeljom i prazicima ugalj iz vagona na staroj zeleznickoj stanici sve do 1962 godine dok nije presao Miladin da zivi sa nama u nasoj kuci....te 1961 uselili smo u nas stan...kako je bilo procitajte u Secanju...1961 godina je bila jako teska...Miladin je u vojsci u Bileci i kasnije u Lepoglavi Slovenija...On je pusio tada nikada mu nismo poslali ni dinar u vojsku...kako se snalazio neznam ostala je to tajna...jednom sam sluzbeno isao iz Sarajeva na cemerno autom i zamolio sefa da me pust ida se ja vratim autobusom da iskoristim priliku da posetim brata u Bileci...pustio me...otisao sam autobusom u Bilecu ,nasao brata u kasarni...izasao je sa par drugova samnom u neki mlijecni restoran...pre mi je sapnuo i upitao imam li para da im platim po casu mlijeka ako nmam da idem u setnju...rekao sam da imam ...bili smo u tom mlijecnom restoranu do kasno jer sam ja imao voz za sarajevo do iza ponoca...platio sam to mlijeko i bratu na silu davao par dinara ,.. nije htee da uzme kae od cega ce te vi sutra ziveti...tog susreta secam se i secat cu se dok sam ziv...
1959 godine Novka me upisala u privatnu vecernju skolu da zavrsim osmogodisnju,imao sam 4 razrea zavrsena u Vrbovcu..za 3 mjeseca zavravao sam razred.tako sam 4 razeda zavrsio za jednu godini...3 mjeseca sam isao u skolu i onda u drugoj skoli polagao ispite ...kak je bilo vidi u SECANJU...1961 godine moj sef u Direkciji za puteve inz Isak Papo kasnije doktor nauka...cesto bi kolegama rekao ovakvog talenta nisam do sada sreo ni u knjigama nasa...On me upisao u gradjevinsku tehnicku skolu iti u popodnevnu smjenu stalno.... tako da sam radio os 06-14h a u skolu isao od 15-20h svaki dan...bio sam najbolji djak u skoli...po zavrsetku diplomskog primio me ministar gradjevina BIH Cedo Kapor spanski borac i dao mi na poklon pelikan naliv pero...
U toj direkciji radio sam do 15 marta 1968 godine...dog dana napustam sarajevo i odlazim za Mostar kao strucnjak broj 1 za asfalte...Osnovao sam laboratoriju i Mostaru Hercegovina Putevi ,osposobio kadrove i proslavio se kao strucnjak...U mostar kada sam dosao dobio sam kao momak dvosoban stan u tada najlepsoj zgradi u Mostaru i platu po dogovoru...

MOJ DOLAZAK U SARAJEVO 1958 god
Odmah nakon nekoliko dana aklimatizacije u sarajevo...prvo sam kopao nasu bastu da je pripremim za proljece da se nesto zasadi...potom sam za nekoliko dinara celi dan kopao baste komsijama...Ocekivao sam i uzalud se nadao da ce me stric Milovan zaposliti kod njega u bolnicu...vec je zaposlio Novku,Milevu,Savu i mnoge druge muske i zenske iz Gacka...jednom sam otisao kod njega kuci da ga zamolim da me zaposli...doziveo sam sok...rekao mi je necu te zaposliti ...ti si bezobrazan ne slusas Ristu svadjas se sa njom,a ona ti je kao majka...usutio sam ,postideo se i ustao i otisao bez pozdrava...isao sam u Biro prijavio se da trazim posao... jednog dana mi Rista rece hajde odvescu te kod Ognja nece li te on zaposliti...(Ognjo je moj isti rodjak sin od strika novice,ozenjen imao je 2 cerke i sina zivi u sarajevu...radio u preduzecu "CREVAR" na Dolac Malti novo sarajevo....Odemo kod njega lepo nas primio cuo je da smo doselili i sve se kaze kanio da dodje da nas poseti...Obecao jerodjo da ce pokusati...i kaze navrati svaki dan nije ti daleko...nakon par dana dobijem poziv od biroa za zaposljavanje da se javim u "Gradsku cistocu" da ima slobodno mesto peraca ulica...Rista kaze idi radi...mene strah po noci sam i stid me.... sutra dan odem kod rodje Ognja i kaze mu dobio sam posao peraca ulica...njemu udari crvenilo u lice i kaze mi...neces rodjo biti cistac ulica i cistiti gova koja mi seremo...nesmes to prihvatiti sutra dodji kod mene..
Sutra dan sam dosao kod njega u kancelariju a on kaze rodjo idi u Direkcija za puteve ,marsala tita 30 na 4.sprat i potrazi inzinjera Branka Bjelogrlica,on je nas gacanin rekao mi je da ce te zaposliti tu...kaze mnogo je laksi posao i imas mogucnost da napredujes.... otisao sam kod Branka Bjelogrlica,on me primio kao da sam njegov rod,odveo me kod personalnog ovo je onaj decko moj rod ,moj gacanin sto sam ti pricao za njega...reci mu sta ce raditi i kada pocinje i kolika ce mu biti plata...
Ovaj personalac Albert Kamhi kaze radices u laboratoriji ,tamo ce ti pokazati sta i kako od7sati do 14h,a dolazit ces ti da radis u sest ujutro... nase su kancelarije na 4. i 5. spratu...na svakom spratu ima po 8 kancelarija i u njima su "kraljice peci " za grijanje...ti ces svako jutro donijeti iz podruma u svaku pec po jednu kantu uglja "breze"i sasut je u pec..potpaliti vatru u svakoj peci u 6,30 h da se sobe zagriju do 7h kada dolaze sluzbenici....od 6,30 do 7h donijet ces u svaku sobu po jednu kantu punu uglja i ostaviti pored peci za grijanje tokom dana...u toku dana navrati i pogledaj je li vatra gori i odrzavaj je ...u medju vremenu radi posao sta ti kazu u laboratoriji...Albert me odveo u svaku sobu i prestavio ovo je nas novi lozac i radnik u laboratoriji...odveo me u laboratoriju i upoznao.... bila je jedna tenicarka i inzinjerka koje su bile tu zaposlene.... sutra dan sam vec dosao na posao ... bio je to 1 Decembar 1958 godine,tog dana Tito dolazi u sarajevo vraca se sa turneje iz Indije...
Zadovoljan sam..plata je 8500 dinara 8.razred najnizi.tako je to bilo sve do pocetka1961 godine...tada pokazem sefu sva svedocanstva od osmogodisnje skole ono sve PETICE i odlican uspeh...on se prosto obradovao.... do tada sam samoincijativno naucio da samostalno obavljam komplikovana ispitivanja zemlje,kamena,katrana bitumena i bit.emulzije...sef je odusevljen mojim radom...kaze mi idem kod Direktora da ti izda resenje za "laborant" imaces vecu platu i da ne nosis ugalj vise...otisao je i ide nasmijan...bice sve u redu...posle par dana dobivam resenje da sam 9.-ti platni razred i plata 9500 dinara i ne nosim vise ugalj...sad sam vec neko strucno lice ...svi me inzinjeri i tehnicari pitaju jel ovo dobro ili nije...Sef me te 1961 upisuje u gradjevinsku tehnicku skolu...skolu sam sa odlicnim zavrsio i diplomirao...1964 godine...svi u Direkciji za puteve bili su nekako srecni...pricali su da sam u neku ruku genije...prima me ministar gradjevina Cedo Kapor i poklanja naliv pero pelikan...nakon mesec dana... sef mi kaze druze Mladene direktor trazi da ides na teren na put Buna - Metkovic,tamo se gradi moderan put,ti ces ici tamo i bices glavi nadzorni organ za kvalitet radova.Verujem u tebe...Nakon par dana kaze mi spakuj se ponesi gardarobe dolazit ce te svakogprvog u mesecu po platu i kuci na dan jedan...Miladin mi je takodje kupio isto naliv pero i kompletno odijelo kao poklon za moj uspeh u zivotu...Odlazim na teren...tamo sam ostao do septembra 1966 godine... tu sam upoznao divnog druga Mirka Miletica koji ce mi kasnije biti i vencani kup i prijatelj do ovog rata...rat nas je rastavio...Na tom putu sam se proslavio..put je bio najmoderniji i najkvalitetniju u Bih......
PRVO VESELJE U NASOJ KUCI te 1964 godine...
Sestra Danica upoznaje buduceg zivotnog saputnika Obrada Grahovca iz Nevesinja...Pre toga imala je nekog momka Kovac-a i meni se svidjao,cesto je dolazio kod nas kuci...zavoleli smo ga...kada sam dolazio kuci oko 1 oktobra Rista kaze trebas biti ovd koncem mjeseca doce Danicin momak da prosi Danicu...kaze ona ostavlja Kovaca ,udaje se za nevesinjca... meni strasno zao Kovaca..Obrad najzad dolazi 15 novembra za Danicin rodjendan i kaze hoce da dodje sa deverom po nju zeni je i idu u Novi sad kod brata tamo ce svadbu i vencanje....tu smo se prepirali nikako dogovoriti... po nesreci taj dan tu dosao i Kovac koji nista nezna sta se kuva...njega vode na sprat kod tete kazu Danica na poslu a dole imaju kod nas neki gosti... tu je i striko Milovan i strina Milica...Miladin je na terenu u Tuzli nije mogao doci... na kraju pristanemo da cemo dati Danicu ali da dodje bar 20-tak svatova... zakazana svadba za 29 novembar te 1964 Dan Republike neradi se nekoliko dana...Odlazi buduci zet Obrad za nevesinje... ja sutra dan na nsvoj posao na put Buna-Metkovic.....Negde nakon nekoliko dana kasnije ja sam bio stacioniran u Zitomislicu...na sredini deonice koju gradimo....Jedno popodne dolazi mi Gojko Grahovac tada sekretar SUPa Mostar i za hercegovinu...prestavi mi se da je on Obradov brat i dosao da me moli da odustanem od tog broja svatovajer ih oni ne mogu skupiti i dovesti u sarajevno...na kraju pristanem i dogovorimo da ih dodje 5-6...mi smo pozvali svu nasu rodbinu iz cele SFRJ...
ja sam iz citluka doterao vina oko 150 litara i rakije 50 litara...ljudi su pricali da tako neslo kvalitetno nisu pili ranije nikad...Pice sam uzeo od roditelja mog prijatelja Mirka Miletica..Dosla je sva rodbina iz cijele BiH...Iz Srbije je dosao striko Novica i on se tada po drugi put ozenio...navratio na svadbu na putu iz Bilece za Medju Banat...Dosao je Mirko i Desa iz Sutjeske...Svadba je bila velicanstvena i lepo organizovana...i Miladin je uspeo doci na svadbu sa terena...bili smo veseli i tuzni...Veseli shvatamo da smo odrasli,a tuzni da pocinjemo da se razilazimo...Danica je tog 29 11 1964 uvece vozom sa Obradom otisla kod djevera vozom za Novi sad...sa njima su otisli striko Novica sa zenom,Mirko i Desa...
Miladin i Ja smo posle praznika nastavili rad na terenu,On u tuzli ,Ja u Mostaru...Danica i Obrad posle medenog putvonja vracaju se u Nevesinje i nastavljaju svoj zivot,sve do 1970 kada doseljavaju u Mostar gde ostaju do ovog rata...

1965 Godina..koncem ljeta zavrsavamo put Buna Mostar ,ja odlazim na novi teren...TRAVNIK -GORNJI VAKUF,gde ostajemdo marta 1966 godine...
Te marta 1966 odlazim u JNA-skola rezervnih oficira u Karlovac sr Hrvatska 11 mjeseci..Te godine 02 maja postrojavamo se za rucak,oficijelni spiker preko razglasa...
"Cestitamo pitomcu Mladenu Manojlovicu rodjenje sestricne Sanje"aplauz pitomaca ,a meni podjose suze radosnice...Sanju sam tada zavoleo i bice mi u srcu kao najdraza do danasnjih dana,Ipak sam shvatio da se ne razlikuje od druge dece.....
Skolu sam zavrsio kao treci u rangu i ostao da staziram tu,kao najbolji pitomac sa jos 9 pitomaca...Tu sam dobio i nagradno osustvo sto se retko dobiva..Brat Miladin mi je dolazio u posetu 11 puta i svaki put ostavio gomilu para...niko u skoli od pitomaca nije imao dzeparca kao ja...Za vreme sluzenja vojnog roka ,od Sestre danice i zeta Obrada dobio sam paketic ljesnika,oraha i vunene carape koje nisam smio obuci u vojsci.....Nosim divne i nezaboravne uspomene,koje sa danasnjeg gledista je cist promasaj...
1967 GODINA JE ZNACAJNA...U martu te godine dolazim iz vojske i nakon 3 dana nastavljam rad u Direkciji zaputeve BiH
Bio sam medju najomiljenijim tehnicarima i inzinjerima...a oni su smatrali i da sam najstrucniji...
Jednog dana zove me tehnicki direktor Josip Papo i kaze...Druze Mladene ti treba da ides na teren na put Gacko-Foca treba ga rekonstruisati...Radove izvode dva preduzeca ti ces biti glavni nadzorni organ,znam zeljan si familije i sarajeva jer si bio osutan godinu dana...po nasem pravilniku moze se imati samo 15 dana dnevnice posle terenski dodatak koji je toliki da moze podmiriti dio troskova na terenu...Mi smo odlucili da ti imas cijelo vreme dnevnice...dobices dva putna naloga jedan na 15 dana za Gacko na teren,drigi nalog za Focu 15 dana i svaki mesec posle samo obrnuto Foca -Gacko i tako do kraja..Kada sam prvi mesec dosao u teren i primio platu i dnevnice ,to je bila ogromna cifra punu novcanica svi dzepovi...Tada sam odlucio posle razgovora sa bratom Miladinom da pravimo kucu na nasoj basti u Sarajevu...To vece smo sedeli u basti Dalmacija i vecerali i pricali on nije mogao da veruje kolike sam pare dobio i da cu to ptimati celu godinu do snijega...u Dacku sam ostao do sredine Decembra te godine...Pricamo.... kazemi zeza me da si ostao u Objeseniku bio bi prvi seljak ali evo izgleda i da si prvi strucnjak... Sta cu ja i Milorad on ide jos u trgovacku skolu...mi necemo nikad od preduzeca dobiti stan i ostacemo u ovoj kuci u kojoj nece biti mesta da razvijamo familije...ti ces lako dobiti drzavni stan...Predlozim Bratu...ja sam odlucio vec sa porucio projekat za kucu da pravimo zajednicku kucu...ne moze da veruje ,kaze necemo moci... zezam ga "Slozna braca kucu grade,neslozna razgradjuju " mi smo slozni ...
Sutra dan sam otisao na ciglane i uplatio opeku i blokove za zradu za tri stana od moje plate,ostalo mi je para za zivot na terenu taj mjesec...Miladin je preuzeo izdrzavanje familije...Tako sam radio svaki mjesec kad primim platu uplatim materijal za kucu...i sklopim ugovor da ce materijal isporuciti 1968 godine na moj zahtev...Te godine uplacen je sav materijal zakljucno sa vratima i prozorima...Bili smo svi srecni...
Te 1967 dok sam bio na terenu u Gacku,poslao sam sestri Danici i zetu Obradu 6 tona gatackog cumura kao ogrev ...sa tim su se grijali do napustanja Nevesinja i nisu ga potrosli svega,ostalo je i komsijama...

RADOST U NASOJ KUCI SE NASTAVLJA...
Udaje se sestra Njega za Sretena Skoka..i njoj sam organizovao bas veliku svadbu...Opet sam dotjerao iz Citluka vino i rakiju od mog prijatelja Mirka Miletica...Na svadbu je dosao i stric Ilija iz Banata...Na svadbi je bila bas cijela rodbina iz BiH

Iste godine udaje se i sestra Nada za Milimira-Misa Skoka...opet organizujem velincanstvenu svadbu...pice je opet iz Citluka od prijatelja Mirka Miletica..Sva trojica zetova bili su nam po volji i dragi....meni licno najdrazi je bio Obrad,Miladinu Miso,a Miloradu je ostao Sreten tako smo se uvek zezali ciji je zet najbolji...
Sledeca velicanstvena svadba bice svadba, Miladin se zeni sa Ljerkom iz Sarajeva,drugih navika vere i obicaja...Opet sam pripremio svadbu koja je bila dotada i do sada najveca...pice svo sam nabavio u Citluku kod prijatelja Mirka Miletica...Na svadbi je cela familija...striko Ilija iz Banata i Miladinove kolege iz Sarajeva...Posle svadbe sutradan Miladin useljava u novi stan u nasoj novoj kuci...
Sledeca svadba bila je moja...Ja sam ozenio Jadranku Nikolaj tek navrsila 18 godina i mesec dana...pre godinu dana izgubila je oca Andjela ...Otac joj je Bio Talijan,majka Hrvatica iz Ploca Hrvatska zivjeli su u Sarajevo..bila je jedinica..
Svadba je bila skromna..te 1970-te bijase kriza u preduzecu i nema se para...prko rodjaka Rada Vidakova Manojlovica ,on mi je nasao neki restoran na Cengic Vili i tu smo organizovali svadbu..Na svadbi su moja dva kuma Cedomir Vujovic Crnogorac i Mirko Miletic iz Citluka-Mostar Hrvat,zatim Miladin sa zenom,stric Milovan,Strina Milica i njihov sin Dusko,Zet Sreten i sestra Njega,Zet Miso i sestra Nada...Tonka zena pok .Mila Sekare najmilijeg rodjaka..Zet Dragan i rodica Novka,rodjaci Veljo i Rade sa Vraca,Rade Vidakov........ Danica i Obrad nisu bili prisutni zbog finansijskih razloga..Milorad je bio u JNA u Bgd.. to je to...po zavrsetku vencanja i rucka na Cengic Vili ,ja ,jadranka kum Cedo i kum Mirko sedamo u njegova kola i idemo za Mostar...Bio sam radostan i tuzan...Radostan sam sto sam ozenio curu mojih snova jos od 1962 godine koju sam upoznao kao curicu iz skole...tuzan sto je sve tako organizovano siromasno...nista velicanstveno kao ranije...
Sledeca svadba jos skromnija zeni se Milorad sa Mirom Golic iz Han Pijeska Ravna Romanija...svadba je bila u njegovom stanu u novoj kuci,svadbi prisutni Miladin i seka,ja i Jadranka,Danica i Obrad ,Sreten i Njega,Miso i Nada,Novka i Dragan i kumovi njihovi sa posla iz Varteksa...sve se zavrsilo u toku dana i mi smo uvece na voz i otisli u Mostar kuci...
Sad smo svi ozenjeni i udati...Uglavnom svi srecno sklopili brakove... slazemo se ,ali medju nama se pocinju radjati trzavice,cija zena valja cija nije bas dobra...Zvono nevaljale snahe okacili smo seki,a kasnije su nevaljale snahe okacili Jadranki...Mira je bila kao primerna,.Te ocene su isle od Milorada i Mire po familiji...tako ti je to bratac moj...O svemu kasnije o nasim odnosima bice jos kasnije reci posle kada donesem odluku da sve saopstim ..


Poslednji put izmenio Zeko dana Uto Feb 23, 2016 5:47 pm, izmenio ukupno 2 puta
Nazad na vrh Ići dole
Zeko
Admin
Zeko


Broj poruka : 8
Datum upisa : 10.02.2012
Godina : 82
Lokacija : Selo Objesenik

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyPon Feb 22, 2016 8:53 pm



Moj zivot u Mostaru od 1969 do 1992 godine

VEMA ZNACAJNA 1968 Godina
Te godine 15 marta napustam familiju i posao u Direkciji za puteve BiH i odlazim po dogovoru u Mostar HERCEGOVINA PUTEVI..Osnivam laboratoriju za ispitivanje gradjevinskog materijala na podrucju Hercegovine..Prvi dani U Mostaru neugodni,sam sam ,usamljen posle radnog vremena...Preduzece mi je u jednoj baraci dalo sobu namestenu i tu cu stanovati do Novembra te godine kada cu se preseliti u moj dogovoreni stan...Moram se pohvaliti kao momak samac dobio sam dvosoban stan u najlepsoj zgradi u Mostaru...To je bila retkost,obicno sa mukom su ozenjeni i udati sa dvoje i vise dece dobivali stan...Moj stan je bio kadrovski za vrhunskog strucnjaka...Povremeno sam se druzio sa prijateljem Mirkom Mileticem,tu sam upoznao i buduceg kuma Ceda Vujovica,bio je tu na terenu,nasem preduzecu nadzorni organ iz Instituta za puteve Bgd..I bice mi glavni drug,prijatelj i kum...kratko divan covek....
U Mostaru sam ziveo skoro pune 24 godine.U Mostaru sam doziveo sama 3 radosna trenutka...Prvo 20 01 1970 ozenio sam zenu moji snova Jadranku,sa kojom cu ^roziveti srecan i tezak zivot zbog raznih okolnosti..Drugi i treci radostan trenutak bio je rodjenje cerke Danijele 26 Novembra 1972 i 15 Oktobra 1975 godine rodjenje sina Sinise,Ostalo nista nije vredno zapisati u moje sjecanje.U Mostari nisam za cijelo ovo vrijeme imao iskrenog prijatelja sem Mirka Miletica i kasnije Stojana Subotica i na pocetku zivljenja u Mostaru Kuma vjencanog Ceda Vojovica dok je on ziveo u Mostaru,a to je bilo od 1968 do 1973 godine..
Uglavnom smo se samo druzili i posecivali sa Obradom i Danicom cijelo vrijeme...Od rodbine nase samo je dolazio brat Miladin sa Familijom dok su zivjeli u Kragujevcu i Kasnije U splitu.Miso i nada samo su 2 puta dosli nama u posjetu i par puta na prolazu za Gacko ili iz Baosica za Sarajevo...Sreten nikada nije dolazio kod nas,a Njega je dolazila u 2 navrata sa djecom. Milorad i Mira nikada nisu dosli sa namerom da dodju u posjetu...svratili su par puta sa povratka sa mora da odmore par sati...Kasnije kada je Milorad postao trgovacki putnik dolazio je mesecno jedanput i tada je pricao kako je Jadranka najbolja nevjesta i takvo misljenje je ispoljavao sve do naseg polaska za Canadu 23 08 1995 godine, a 21 08 1995 godine je naruzio i prekinuo pricu sa njom sve do 1997 godine kada salje jedino pismo  nama u Canadu i obraca se Jadranki kako je ona divna zena i da je voli najvise jer mu je Brata Mladena i sestru danicu spasila u Mostaru 1992 od ustaskog noza. Ta ljubav traje do 2oo1 godine ...otom potom nastavljam...
Ostala rodbina koja nas je posjetila u prolazu...rodjak Toso 2x kada je dolazio u mostar da igra utakmicu,svratio bi na vidjenje 3-4 sata...Milos i cica sa djecom vracaju se u Avgustu 1970 sa mora i javljaju telegramom da ce svratiti kod nas...Svratili su i bili 2-3 dana..Vodao sam ih po Mostaru da vide sto se imalo vidjeti izvodio uvece  u BASTU na cevape...bila je velika vrucina...Jadranka je bila u drugom stanju sa prvim detetom koje je rodila kasnije mrtvo pre vremena...Ona je ostajala u kuci nije izlazila sa nama...cuvala je tu trudnocu...
Kasnije mnogo u izbjeglistvu saznam da Milos mrzi Jadranku jos od posete nama u Mostaru...Navodno da mu je male porcije hrane davala i da je bio gladan...O njegovom odnosu prema nama kasnije...
Dolazio je Danilo sa zenom i djecom 2-3 dana i pricali su da su bili prezadovoljni nasim prijemom.Striko Mijo jednom dolazio.Strina Milica dolazila na 2 dana...Dusko dolazio sa zenom i bez zene sluzio vojsku u Mostaru.Jednom rodjak Nedjo na konak na prolazu za Gacko i jednom rodjak Veljko na konak ijednom Tadija u posetu od 2-3 sata..To je to..
O familiji bice reci kasnije opsirnije...

Moj Rad u Mostaru
U Hercegovina Putevi radio sam od 16 marta 1968 do 01 10 1974 gogine na radnom mestu SEF laboratorije za ispitivanje gradjevinskog materijala..Bio sam njen osnivac..Za to vrijeme smatran sam za najvecim strucnjakom za gradjenje puteva  u Hercegovini a mozda i u celoj Bi H.
U GP Hercegovina radio sam na raznim mjestima...prvo kao glavni tehnolog gradjenja,zatim Direktor "Gradnje TE GACKO" od 1980 do 1983 godine i proslavio hercegovinu i sebe...zatim isto mesto na Hidroelektrani Mostar do poceka gradnje do kraja gradnje..To je prvi objekat u SFRJ veci koji je pusten u rad u Ugovorenom roku...Za ta dva posla dobio sao ORDEN RADA SA SREBRENIM VIJENCEM od Predsjednistva SFRJ...Sarajevsko oslobodjenje mi je posvetilo jednu stranicu...Posle toga postavljen sam za Direktora Niskogradnje GP Hercegovina...Kada sam preuzeo firmu bila je u gubitku oko 2,5 BLD ,Uspeo sam za godinu dana sanirati gubitke i postaviti preduzece na zdrave noge..Vec 1998 godine nestaje SKJ neformalne grupe ruse preduzece,ruse republiku i na kraju i drzavu...Video sam nema spas,i podnosim neopozivu ostavku na mesto direktora i nakon 2 mjeseca sikaniranja od mojih dojucerasnjih pomocnika,napustam firmu i prelazim u HIDRO INVEST sarajevo predstavnistvo za hercegovinu i dalmaciju i tu ostajem do pocetka rata..
Uglavnom nosim ruzne uspomene na Mostar i mostarce...

Pocetak rata  u Mostaru
Od Maja 1990 godine teroristicke grpe vrse diverzije i Mostaru
siju strah i paniku ,no zivot se tome prilagodjava.Uglavnom sve se grupise po nacionalnoj osnovi...Muslimani i Hrvati se udruzuju pod Tudjmanovu komandu...Srbi veruju u Srbiju i Predsjednika Milosevica i u JNA i prkose svima..U sloveniji rat zavrsen trajao je nekolika Meseca...U hrvatskoj rat se resplamsava...Mi ga iscekujemo kod nas.Vlas u krnjem sastavu donosi odluku o REFERENDUMU ZA NEZAVISNOST Bi H..Referendum se odrzava u miru izlaze svi Muslimani i Hrvati i poneki Srbin REFERENDUM 1 mart 1992 usva ja da BIH bude nezavisna drzava..SDS organizuje kontra referendum srpskog naroda i svi skoro srbi i poneeki hrvat i Musliman izglasaju da BIH ostane u JUGOSLAVIJI..tako odpocinju sukobi unutar BiH srbi kontra Muslimana i Hrvata,JNA je uglavnom na strani Srba,,,pocinje strasni rat

04 APRIL 1992 godine vazan dan u mom zivotu.


Moj zet Obrat ima rak debelog crijeva lezi vec duze vreme u bolnici na Bijelom Brijegu.za tu bolest zna njegov brat Gojko zena njegova,ja i Jadranka..U tebinje u bolnicu dolazi neki doktor slovenac koji operise taj rak...Gojko sredjuje preko doktora u mostar da daju uputnicu za operaciju u Trebinje..Dogovorio je i sa doktorom u Trebinju da ga prime...meni daje zadatak da ja organizujem prevoz ili da ga ja vozim i da tu vijest saopsim samo Sanji..To mi je bila do tada najteza obaveza i zadatak u zivotu..
Sanji sam to saopstio jedno jutru na puto za bolnicu stao sam parkirao i kazem joj ..."Sanja moram ti nesto reci sto ce te pogoditi,moras biti hrabra i izdrzat radi sebe svoje majke bolesne ,sestre i oca svog kome moramo pomoci obecaj mi da ces izdrzati  pa da ti kazem...ona je predosetila rasplakala se i rekla reci mili ujko..tvoj tata a moj dragi zet ima rak debelog crijeva,ovde ga nece operisati,jedini je lijek da ga prebacimo u bolnicu u Trebinje..ona suze lije cvili i iz kamena suze teku..rekao sam joj sad cemo prvo kod doktora Sunje moj prijatelj koji ga tu lijeci...on ce ti sve pojasniti,a onda cemo uci kod  Obrada nesme nista primetiti i  reci cu mu da su doktori odlucili da ide u trebinje da  mu neki slovenac specijalista za cir da ce ga on operisati..Obrad jedva docekao raspolozio se..Vracamo se iz bolnice svracamo kod Gojka Sanja cvili...ubijedimo je da se smiri i da Danica ni Vanja ne primete nista i nesaznaju sta se dogadja...Sutra dan ja i Sanja idemo autobusom za Tebinje da im kazemo da cemo ga dovesti oni potvre da ga cekaju da da ce biti odmah oprisan..
opet sutra dan obezbedim hitnu da ga voze stim sto cu im ja obezbediti gorivo..I tako opet sutra dan 04  04 1992 idemo za Trebinje sa hitnom Obrad sanja i ja..To jutro u mostaru grmi  puca se..Jadrankin rodjak iz Ploca zove nas i kaze"Pazite se danas,kod vas ce se desiti nesto strasno'Mladen i njegov brat da ne dolaze sutra u Capljinu,odlazemo sastanak"Moj brat Miladin trebalo je da dogovori da zastupa njihovu firmu u srbiji i da ima zaradu od prodaje..Ja odlucujem Idem Vozim zeta za Trebinje,ostavljam u panici jadranku i djecu,uz napomenu da ne smiju izlaziti iz stana cijeli dan do mog povratka.
Dolazimo U Tebinje,ostavljam zeta i Sanju u bolnici ja se Vracam za Mostar..Kod Berkovica srecemo kolonu nepreglednu vozila,Srbi bjeze iz Mostara...Samo ja idem prema Mostaru.
Sretam poznanike koji mi vicu vracaj se Manojlovicu ne idi u Mostar on gori...Srce puca sta mi je sa zenom i djecom na njih samo mislim.Na Gubavici me zaustavlja patrola JNA ,nedaju mi za Mostar..jedva ih ubijedim da su mi zena i djeca u Mostaru.Pustaju me...Stizem u Mostar ..pucnjava sa sviju strana...Dolazim pred Danicinu zgradu ,nosim joj jastuk i deke iz kola..i kratko kazem da je Obrad dobro podnio put.i da ce sutra biti operisan...Idem svojoj kuci...najedanput sipa kamenje i pijesak oko mene...ja mislim potres da se zgrada rusi...cuo sam strasnu eksploziju...Bezim od zgrade...Neki covek vice Bjezi budalo uz zgrau,eksplodirala je kasarna to je od nje kamenje.pogledam i vidim strasni dim...Ulazim u moju zgradu,
ulazim u stan zaticem Jadranku i Danijelu placu vrise...Pitam ih gde je sin,one kazu u skoli,...Njegova skola preko puta kasarne...Odmah trceci idem prema skoli...na po puta sretam sina trci,puna kosa pijeska i sitnog stakla...Uhvatim ga izljubim uzmem za ruku i trcimo kuci...Tezak dan...Tek sutradan sam shvatio...ZRTVOVAO SAM NESVESNO ZENU SINA I CERKU da spasim zeta....


17 JULI 1992, TEZAK I NEZABORAVAN DATUM U MOM ZIVOTU

Tog dana negde oko podne,Jadranka dolazi sa radne obaveze...nosi ceduljicu od RADIO AMATERA...na kojoj pise
"Tata je umro 17 juna u potpisu Nada Crna Gora"
<Pita mene mozes li ti odgonetnuti na koga se ovo odnosi doslo je na ime Jadranka Manojlovic
Sjedim mislim suze teku kao rijeka razmisljam i ne mogu da povezem.Jadranka kaze ja sam juce slala Nadi poruku u ime Vanje i pitala kako je tata..
Ja se rasplacem ,pa to je odgovor Vanji od Nade ,Obrad je umro!
sjedimo placemo...to je tada za mene bio veliki gubitak,volio sam ga neizmjerno...Nako par sati idemo Da danici i Vanji odnesemo tuzne vijesti..Usli smo sjeli i ja placem,Danica mi vice jesi brato ti Mladene bas jado bojis se svakoga..Ja se zacenuo...posle par minuta kazem ..placem umro je moj najmiliji zet...zato placem..Danica ce koji zet? ,ja umro je Obrad,ona cuj Obrad umro...Vanja cuti...Tek negde nakon 15-tak minuta one vrisnuse u kuknjavu Danica vice umro moj Obrad,Vanja Vice umro moj tajo...placemo svi...tek su one bile svesne toga...ja i Jadranka idemo kod Gojka da i njemu kazemo tuznu vijest,Gojko poce da place ali kaze Mladene mi ne smijemo otici do Danice...kazem dobro Gojko mi idemo dok nije mrak..
Dodjemo opet kod Danice one placu,moje srce se cijepa zao mi njih ,zao zeta..Kazem Jadranki idem ja kuci ,a ti ostani noci kod njih i pazi ih...Dolazim nasoj zgradi vidim Gomilu istasa ispred zgrade gledaju me...Ulazim u zgradu komsije sede na ulazu niko nista ne govori...najedanput jedan decko Popovic srbin,trci zamnom i kaze mi " Cika mladene bezi,danas cim si izasao iz zgrade dosli su "hosovci " i trazili te...necu i nemam gde da se sakrijem...idem peske na treci sprat..na drugom spratu imao sam dokazane prijatelju familiju Meha kurtovica..svratim da im kazem za zeta..Kurtovicka kad me ugleda rasplakala se kaze hajde Mladene da te sakrijemo negde traze te cijeli dan ustase...Kazem joj moja Najda nemam se gde i necu kriti,idem u stan,ako me ubiju ili odvedu javi Jadranki,ona je kod moje sestre umro mi zet...idem u stan..ostavljam polu otvorena vrata,seo sam na trosjed i mislim se sta ce biti...najedanput vidim njih 5 ulazi u stan sa puskama na gotovs...To je bilo oko 19 casova...provera se zavrsila oko 21h
sta su mi radili i sta sam prezivo...necu da vam pricam zgadio bih se i sebi i vama ko bude ovo citao...na kraju su mi reli ujutro ce doci ponovo,nesmem se kriti ni bilo kome pricati...odneli su mi dokumenta...
Moja jadranka imala je instikt da se nesto meni dogadja...ostavila je Danicu i Vanju i dosla kuci oko 21,30h,kad je usla u sta i ugledala rusevine u stanu i mene u ludjackom izgledu...pita sta je ovo koje ovo uradio i sta su ti uradili?ja samo vicem selimo zeno! nisam svestan sta pricam...celu noc smo sjedili i pricali...ako ponovo dodju ja cu skociti kroz prozor i izvrsiti samoubistvo,a ona da,ako ostane ziva,da ide kod svojih u Ploce uzme para i da preko evrope ide za Srbiju da nadje djecu i da bar imaju jednog roditelja..Osvice jutro,komsija Meho kuca na vrata kaze vidio sam ti sestru zive su,kako si moj prika..
inace on bi svaku noc oko ponoca navratio i ujutro da vidi jesmo li zivi...Jadranka kaze idem ja kod Pera Zelenike da trazim zastitu.Zelenika je Dozapovjednih HVO-a..i drzi grad pod svojom kontrolom...izuzev dijela koji drzi HOS..On je odmah poslao svog telohranitelja da dodje kod nas sa Jadrankom i da vidi mene i stan...Dolazi Jadraka sa njim onulazi prvi u stan otvoren sirom sa puskom na gotovs...ja vidim pusku i mislim gotov si Mladene,uto se pojavljuje jadranka i kaze ne boj se mladene,ovo je Perin vojnik poslao ga da nas zastiti...u tom momentu kad je on povikao ne boj se prijatelju,ja sam izgubio govor i tesko disao...bilo mi je zlo...on vice Jadranki gospodjo daj nesto da ga zalijemo...jadranka nosi flasu vodesipa mi u usta po glavi vratu i ja dodjem sebi..Vojnik je pregledao stan i kaze usao sam u dosta stanova ali ovo nisam jos video sta je banda uradila..Petar Zelenika je poslao dopis HOS-u i kucnom savjetu u kome kaze da smo mi njegovi prijatelji i ko pokusa bilo sta da nam nazao ucini bice ubijen...Dane Kordic sef kriznog kucnog savjeta okupio sve stanare i cita im...oni se zabezeknuli...mnoge je i strah bilo..
Nazad na vrh Ići dole
Zeko
Admin
Zeko


Broj poruka : 8
Datum upisa : 10.02.2012
Godina : 82
Lokacija : Selo Objesenik

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyUto Feb 23, 2016 6:05 pm

Od ranije sam poznavao Petra Zeleniku kao milicionera,a radio je u istoj kancelariji sa Jadrankom...Kad sam bio Direktor gradilista "HE MOSTAR" u isto vrijeme imali smo i gradiliste kod Citluka...Jednog dana zatrazio sam milicijsku pratnju za prevoz velikog boldozera sa HE Mostar na gradiliste Dobro Selo -Citluk...To mjesto je blizu Petrovog sela ,malo udaljeno od glavnog puta....On se odluci da podje sa Milicijskom pratnjom i kad su bili pored njegova sela ,kaze soferu prikolice...Stani ovde da buldozer probije put do sela manje od 1km ,odobrio je direktor Manojlovic...Sofer povjeruje,istovare Buldozer i prokrce put i odu...Nisu znali da tuda prolazi glavni vojni podzemni elekricni vod od trafo stanice "CULE" do Splita vojne komande..Posto su ga prekinuli cijela vojna komanda ostaje bez struje...Brzo su JNA ustanovili gde je prekid i ko je izvrsio prekid ...i traze od SUP-a da izvrse opravku o svom trosku...SUP pritisne Petra, i on usplahiren dolazi kucui uvece i prica sta se desilo...Moli me da ga spasim da mu dam pismeno odobrenje da to sto je uradio opravda...Dosao je kod mene ujutro u kancelariju,dao sam mu taj papir,pozvao sam "Elektro Hercegovina" i da im narudjbu da izvrse opravku i fakturisu troskove nama Hercegovini...Tako sam spasio Petra Zeleniku i on to nije zaboravio,spasio mi je zivot u Mostaru.Zelenika je bio Dozapovjednik HVO Mostar
Nazad na vrh Ići dole
Admin
Admin



Broj poruka : 35
Datum upisa : 10.02.2012

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyPet Feb 10, 2017 10:47 pm

PRINUDNI ODLAZAK IZ MOSTARA
12 Avgusta 1992 godine komsija Hrvat pokazuje mi spisak razmene mrtvih i zivih Srba iz Mostara za sarobljene Hrvate i Muslimane u Bileci...na spisku je moje ime a nema moje Jadranke,,, komsija kaze pokusaj uciniti nesto rastavit ce vas,tebe ce razmeniti,ostace ti zena ovde...moja Jadranka odmah ide zapovjedniku zeleniki da nas spasi..taj covek cini sve sto je u njegovoj moci ,da me spasi...jadranka ide i u" HOS"ustasku komandu i moli zapovjednike ustase" stelu"i druge da me nerazmenjuju...pod pritiskom Zelenike skidaju me sa spiska za razmenu...
Medjutim zelenika predlaze da me odvede u zapadnu hercegovinu  i da mi izda laznu licnu kartu na hrvatsko ime i prezime i da me tako spasi ili da nas iseli iz Mostara...Kaze... Jadro mostar je pun bandi i Mladena ce neko izresetati pre nego mi intervevisemo ...to ti je moj savet...
Nas dvoje odlucimo da trazimo papire da nas puste iz Mostara u svijet...Jadranka ima validan Pasos,moj istekao,nema novih pasosa...Jadranka otkuca na glavnoj stranici pasosa"Pasos se peoduzava za godinu dana od 01 09 do 01 09 1993 godine zbog nedostatka pasosa i validan je,potpise se i stavi stambilj MUP MOSTAR...
Sa tim pasosem krenemo ja Jadranka,sestra Danica i njena cerka za Zageb...
ja sam dobio papir od Zelenike da sam lojalan gradjanin,da on garantuje za mene i moju suprugu ,sestru i sestricnu i da idem u zagreb za operaciju srca lazan papir samo da imam manje problema na putu kroz hrvatsku...
Nismo imali novaca pa su nam pred polazak dali nasi prijatelji Vinko Matic iz Metkovica 4.500HD,Zelenika 100DM
i mikulic 400dm i kasumacic nijaz 200dm
put do zagreba kostao je5000hd
od zagreba go Baje u Madjarskoj za sve nas platili su karte Vilim Cvok punac mog brata miladina..
Na putu od Mostara do zagreba bili su problemi zamo na granici BiH-Hr..tu su me izbacili iz autobusa i rekli idi tamo...moja jadranka izlazi zamom i kaze im..Zapovjednik Zelenika garantuje za nas pruza mu pismo...on pogleda i kaze mi idi desno...da nije toga pisma bilo dobio bih rafal u ledja...Desno konterner policajac mi oduzima sve papire i dava mali papiric na kom pise" dozvola za boravak od 6 dana u Zagebu stim da se odmah prijavim u policijsku postavu....
stizemo u Zageb idemo Taxi Do prijatelja Cvok...Tusaznajemo da su nam deca ne u zrenjaninu ,vec u Novom Sadu kod Milosa...Deca pisala prijateljima da su nasa deca i da saznaju da li smo zivi...pismo islo preko CK od ruke do ruke...Bilo je tuzno slusati sta pisu sin i cerka...svi smo plakali...
Stizemo Na Srpsko Madjarsku granicu tu prelazimo u srpske autobuse...
Dolazimo u Sombor.Vozaci govore ovi autobusi idu za BGD ,ovi Za N.Sad..imamo pola sata da nazovemo familiju ..zovem milosa kazem mu ko sam on ne veruje da sam ja to...kazem mu mi dolazimo oko 21,30 na autobusku stanicu cekaj nas..on mi kaze tvoja deca nisu kod mene nepoznam te...sok sok...
Dolazimo u Novi sad. ceka nas Milos idemo sa njim a danica ide kod devera Paje...


SUSRET SA DECOM
08 septembra 1992 godine stizemo Autobusom izMadjarske u Sombor -Srbija,tu imamo pauzu od pola sata da javimo rodbini kad stizemo u Novi sad...Zovem rodjaka Milosa ,znam iz Zagreba da su nam deca kod njega...kazem ko sam i odakle zovem i pitam jesu li mi deca kod njega,on se pravi da nikad nije cuo za mene ni moju decu.... cudno mi i tesko mi...ali ipak kazem stizemo ja i Jadranka oko 21,30 na autobusku stanicu u Novi sad i veza se prekida...Nastavljamo put u neizvesnost... stizemo u Novi sad, jos iz Autobusa ugledam Milosa ceka nas,ali nema dece...Izlazimo poljubimo se on nas zagleda ja osedeo smrsao 58 kg je u meni,Jadranka takodje smrsala i bele kose...Danicu i Vanju ceka dever Pajo...tu se rastajemo sa Danicom i Vanjom... Pitamo za decu Milos se pravi ENGLEZ nezna za decu nista...Deci nije ni rekao za televonski razgovor ,vec samo zeni Cici i da spremi veceru,a kad je posao po nas rekao im...nemojte izlaziti,brzo se vracam,doci ce nam neki gosti....Deci je to sve sumnivo bilo...jer su stalni imali u mislima zelju da cemo im se odnekud javiti,,, jer od maja meseca oni neznaju za nas,a jos slusali da nema ni jednog Srbina ziva u Mostaru...to je bila crna prpoganda...Oni su bili na 5-tom spratu na balkonu i gledali kad ce se milos Pojaviti...Kada smo stigli pred kucu i izisli iz auta oni su ka metak sa 5-tog sprata pre livta sletili u prizemlje i tu se nasli u zagrljaju ,,plakali smo i jecali svi i gledaju nas deca i nemogu da se nacude kakvi smo,a ostavili su nas bez sede kose ja imao 95 kg kada smo se rastali 21 Aprila...Tu smo plakali malo smo nesto jeli nismo mogli o  tuge i radosti ni jesti...kasnije je meni pozlilo Milos zvao hitnu..pritisak  skocio na 230/120,ljelar kaze predinfarktno stanje da mi neki lek. i odu... celu noc nismo spavali ,pricali smo svoje dogodovstine iz Mostara a deca svoje dogodovstine iz Zrenjanina i Novog sada,..Sutra dan milos kaze Idete u garsonjeru Zvonkinu (Zvonko sin Milosev ,ozenjen ima malu cerkicu) a zvonko ce doci da zivi sa nama...Mislim se boze hocemo li ovo preziveti i od cega ziveti...Nasa deca odrasla u izbeglistvu za 5 meseci...Sinisa meni vice idemo tajo malo da prosetamo... setamo gledamo izloge proavnica...kazem mu sine od cega cemo da zivimo,on ce meni tajo vidis ovo je sve jeftino,ja i seka smo radili na pumpi kod zvonka i zaradili smo 700DM moc i cemo ziveti samo da ti ozdravis...Dolazimo kuci jadranka se trese groznica i temp.40 stepeni..zovu sinisa i Danijela hitnu ,ono dolaze i davaju tablete Andol...Dolazi milos i kaze spakukte torbe idete kod mene tamo cete stanovati Zvonko ce da se ovde vrati...Molim ga da ostanemo dok se Jadranka stabilizira ,on ne pristaje kaze idemo odmah...spakujemo se i idemo kod njega...Molim ga on je uticajan covek da pokusa da mene i jadranku nege zaposli on tvrdi da nema posla zanas...Danijelu je zaposlio u jednoj prodavnici "Jabuka" a sinisu upisao u treci razred elektrotehnicke..Zivimo Septembar Mesec kod njih... svako vece me zove u setnju Dunavskim kejom...i  Pricamo o ratu...ne slazemo se ...suprotno misljenje o ratu... Predlaze da se Jadranka vrati u Mostar i kao fol da cuva stan do kraja rata..Ja to ne prihvata,,, kaze tvoja zena je hrvatica,ona ce pokvariti tvoju lepu decu...Milose ona ih je rodila i vaspitala,ona ih ne moze pokvariti... i tako prica svako vece,otvoreno trazi da se razvedem od Jadranke...Kada mi je ta prica prekipela,jedno jutro kazem Jadranki hajmo malo u setnju...idemo i odemo u obliznji park i sve joj ispricam sta Milos od mene trazi,,,Ona place i pita me reci mi iskreno sta si odlucio da znammm...
kazem joj

Kada bi neko postroio 2,5 miliona  srpkinja devojako ovde sve lepsa od lepse a ti medju njima,opet bih izabrao tebe za moju voljenu zenu.ona me zagli i nakvasi moje lice svojim suzama...
KAKO SAM NASAO POSAO U STRUCI I NOVOM SADU!

Moja odluja je da sad odemo u Oglasno odelenje Dnevnik novinska kuca i da platimo oglas da trazimo neki stancic,a da sutra idemo za BGd kod naseg kuma da vidimo moze li mi pomoci za posao ...tako je bilo...Odemo za BGD i kod kuma,lepo nas prime ,mada se kum  i kuma ne slazu nikako,ne govore medjusobno...Kum cedo zove Jednog zorana Radojkovica,tog zorana upoznao sam u Mostaru koncem sezdesetih bio nam nadzorni organ,mlad inzinjer,ja samac imao dvosoban stan i cesto su mi ti prijatelji izbgd dolazili u stan...Kum objasni Zoranu da sam sa zenom i decom u izbeglistvu u novom sadu i da mi trebaju pomoci naci neki posao...Zoran je tada Doktor gradjevinskih nauka u profesor na fakultetu u bgd i NS...zoran kaze daj mi Mladena...malo smo popricali,zoki kaze glavu gore pomoci cemo koliko se moze ta ti si Mladene to zasluzio...Ovako sutra ujutro otidji u NS  u Zavod za puteve i Vojvodina put javi se Jakovljevic Branki i njenom muzu ,razgovarat cu sa njima.... i daj mi neki telefon za vezu...dam mu Milosev telefon..Posle nekoliko minuta zovde me direktor to instituta za puteve inz Milojevic i in je nekad radio sa Kumom i Zoranom u Mostaru...Kum kaze idemo kod direktora zeli da te vidi... poenjemo se na sprat i kod direktora tu je zagrljaj prijateljski i malo popricali ,sekretarica donosi zapecacenu debelu kovertu i dava direktoru...Direkto kaze kolega ti si nekad nama mnogo valjao,nicemo te zaboraviti,ti si nasa briga.. ako ne nadjemo neki odgovarajuci posao u NS,oda ces se zaposliti ovde kod nas...i dava mi tu kovertu i jos kaze ovo je za pocetak dok se ne snadje nase 3 prosecne plate uzmi i ne zameri molimte...ja sam se rasplakao,nasilu su mi to dali..Pozdravimo si i idemo kuci kod Kuma rucamo i on mene i Jadranku odbaci na autobusku stanicu...pricam jadranki sta sam sve dozive idu joj suze...Dolazimo kod Milosa,vec su naruseni odnosi pricamo vise sluzbeno... Sutra dan sin ide posle podne u skolu,on vec upoznao novi sad,pitam ga znas li gde se nalazi mileticeva ulica,kaze znam blizu je..Idemo tamo vodi me.... dolazimo na broj 2 " vojvodina Ut i "Zavod za puteve" kazem sinu sacekaj me malo idem da vidim za posao tu me poslao Kum cedo...
Idem ko jakovljevic branke,neznam da je ona direktorica...prolazim kroz slu sede i radi desetine inzinjera i tehnicara,sekretarica me vodi,otvara vrata kad ono sala sastanak rukovodstva preduzeca... ja stanem, direktorica vice udjite... ja povicem Dobar dan ,ja sam Mladen Manojlovic iz Mostara ako vam to nesto znaci... nisam siguran jel Radojkovic sve dogovorio... Direktrica ustade pridje meni pruzi ruku i zagrli me i poljubimo se i kaze sta ceti popiti oni piju vidim pice neko... kazem samo lozu ako ima...za tebe Mostarac mora biti bas loza,pa jos iz Mostara.. i kaze Pricaj nam sve o sebi mada ja dosta toga znam od Zorana.. i kako si dosao iz Mostara i kog imas..
kad sam ja poce 2 sata sam pricao o nasoj neseci u Mostaru i putu prko Hrvatske i Madjarske do Novog sada..oni slusaju sa paznjom.. u jednom momentu Direktorica kaze.... gospodine Manojlovicu(prvi put da me neko tako oslovio) Vi se moja ,odnosno nasa briga.... dajte mi 2 dana i dajte mi telefon neki za vezu,nacicemo Vam posao..ja se zahvalim i podjem kuci kad pred zgradu sinisa uplakan zakasnice u skolu,a nije hteo da ode da me ostavi da ne zalutam...
Kazem sine obraduj se tajo ce dobiti posao nemoj plakati...opravdat cemo ti izostanak...Nisa Ne govorim Milosu i Cici,jadranki ispricao i danijeli tiho ukratko u spvacoj sobi...Ujutro ustali cica skuvala kafu pijemo i pusimo... Kad je Milos tu ne smemo pisiti u stanu vec na malom balkonu zovoni telefon Cica je javlja i kaze Mladene tebe neko zove...Javim se kd Direktorica... gospodine mladene,vi od danas radite kod nas,dodjite i javite se mom zameniku Zlatku... jel mozete ja idem u BGd,sutra se vidimo...kazem eto me i hvala vam Puno... ja vicem jadranki i Cici dobio sam posao i dem na posao  sav sretan...one se obradovale,Cica zove Milosa da mu uhvati mustuluk a on vice ma laze Mladen dje se on naci posao...taj danizasao oglas  da trazimo stan... prevece zove zena i nudi stan u Ledincima  garsonjera 20DM mesecno dogovorimo da odmah idemo videti stan...Uzmemo stan 3 meseca unapred platim kiriju...taj dan sam samo obilazio kancelarije i upoznavao ljude,vodao me buduci sef Delic Miki iz Zrenjanina,divan covek...sutra dan pricam njemo da cu preseliti u ledince,on zove direktoricu da odobri kamiomn za preselene,,, direktorica odobrava ja kazem mome sefu ...Dragane ne treba mi kamion mi imamo samo tri torbe stvari... on se nadje u neugodnoj situaciji i izvinu se...
Lepo sam se snasao u poslu..Bio sam vodeci inzinjer u tom preduzecu koji je znao i vredno obavljao svoj posao..Direktorica  me posebno cenila i dala platu za koju niko nikad nije saznao kolika je... bila je medju najvecim u preduzecu blizu njene plate...Kolege inzinjeri bili su tamo jako usko obrazovani,samo jedna oblast,dok sam ja radio sve poslove iz svih oblasti gradjevinarstva...oni su se cudili mojim sposobnostima...kada sam poceo da radim projekte,ja sam zamolio mog sefa Delica ,da stavim njehovo ime da je uradio projekat i da ga potpise,a ja sam potpisao kao saradnik...jer nisam imao moja dokumenta da sam ovlasteni inzinjer ,vec su imali moju rec i znanje... Kada je Delic odneo Direktorici projekat da ga potpise,i vidi  potpise da je projekat izradio Delic dragan , Manojlovic Mladen saradnik...Vidi ina sasvim nesto novi stil rada projekta i nesto novo sto je obradovalo..Pitala je Dragana reci posteno ko je ovo izradio...Delic Kaze Mladjo,tako me zvao,ali on me zamolio da ga ja potpisem jer nema dokumenta...,ostala mu u Mostaru... Direktorica kaze  NECU potpisati projekat dok ne vidim Ime autora i potpis gospodina Manojlovica...Delic je vratio projekat izmenili tu stranu sa potpisom i ubuduce ja sam potpisivao projekte koje sam radio...
U tom preduzecu sam proveo 3 godine manje 15 dana...prva 3 meseca sam radio preko studenske zadruge,dok nisam regulisao stalni boravak u Novom Sadu...Tada je Direktorica raspisala konkurs za prijem inzinjera sa karakteristikama koje sam ja imao ,tako da komisiji nije bio problem da mene izaberu i prime u stalni radni odnos...
Jedne prilike zove me Direktorica da dodjem na cafe kod nje u kabinet...sipa mi lozu ,sebi viski..pijuckamo i pricamo...u jednom momentu kaze mi  pricaj mi kolega kako si se snasao ti i tvoja familija,imate li nekih problema da pomognem da ih resimo...
Ja otpocnem sa mojom pricom,kak stanujemo u jednoj garsonjeri nas cetvoro da cerka radi u prodavnici,sin ide u skolu, a supruga preprodaje kafu na "ribljoj pijaci" da u toku dana zaradi 10-15DM..da komsiji ponekad platimo struju za celi mesec ako nam da masinu da opere ves  jednom u mesec dana...ili supruga pere ves u istoj serpi gde kuha hranu... pogledam Direktoricu njoj idu suze place... 
Kolega moram nesto uciniti obavesticu te...
Sutra dan ona je sazvala rukovodstvo i rekla,donela sam odluku da ukinemo biblioteku i da taj prostor preuredimo u stan kolegi Manojlovicu...Tada se bio pojavio zlatni dinar "Avramov dinar" 1din=1DM... i ulozit cemo pare u prepravku ,i nabavku osnovnih stvari u stan,da kolega moze da zivi kao covek...Za ovaj posao cu zaduziti Delica da ga vodi i predlozi sve sto treba...odluka donesena jednoglasno...Zvoni telefon u mojoj kancelariji,,javim se ...Braka ovde molim te kolega  Vi i Delic dodjite odmah kod mene... neznam zasto zove...
ulazimo u kabinet ona pocne pricu sta su odlucili...Meni suze idu ,nio sam bas placko malo mi je trebalo da suze poteknu...Kaze Delicu... Dragani skiciraj sve,uradi malo skice kako to ispregradjivati ima 75m2 da se dobije stanic  i predvidi sve sto treba kupiti novo od masine za ves do kasike za Mladenovu familiju.. ti ces vodit taj posao... Mom kolegi bas drago jer me zavoleo i mnogo cenio...Otisli smo do te prostorije razgledali on predlaze sta kako da se uradi...poneo kuci sve te podatke i ujutro dolazi sa skicom i predracunon... preuredjenje stana i nabavka sve sto je potrebno u stanu 18.000 din ili DM
Pokaze direktorici ona potpise da prihvata i kaze zovi nekog privatnika da to sve ugovorimo.... ja uvece pricam zeni i deci ne mogu da veruju da cemo se resiti bede...
Dolazi cerka sa posla ,ona nista nezna za ovu pricu... kaze danas sam isla  sa kolegicom kod jedne gatare i kaze mi ,ma sve pogadja ,samo mi rece jedna plava zena ce vam ponuditi veliku pomoc ,ali tvoj tata ce to odbiti...
Ja sedim pusim i razmisljam . pojavila se neka sumnja u mene,ako uzmem taj stan,ostadosmo za stalno u Novom Sadu ,a meni to ne odgovara... tezak je zivot tu i za domace... mislim se kakvu ce perspektivu imati moja deca tu ma NIKAKVU...sutra dan priredjujem sok o preduzecu Direktorici i Delicu,saopstim necu prihvatiti to resenje, razlog uvek ce se neko naci i prigovarati sta mi je preduzece dalo.... oni me mole da prihvati,ja konacno odbijam tu ponudu...
direktorica nudi drugo resenje,nadji dvosoban namesten stan mi cemo placati kiriju ...to imamo i u pravilniku ko nema stan mi mu placamo kiriju i neces biti jeini...Tu ponudu prihvatim... nadem u bulevar Jasa tomic 14 jednosoban prazan stan 200DM mesecno godinu unapred..Zovem brata Milorada u bgd ,on se vec dobro snasao zaradjuje dobro ,moze li mi posudini 1000Dm za namestaj,mi vec imamo ustedjevine od pijace,moje i danijeline plate nesto koko 300DM..Burazer dolazi odmah i donosi novac...sutra dan odem kod direktorice i kazem nasao sam stan takav i takav...i pitam je da li mogu od preduzeca dobiti jos neki kredit 1500 din.. za neke stvari toliko mi treba... ona kaze naravno da moze i zove  blagajnicu da dodje, dava joj neku ceduljicu ,nesto je napisala... Direktorica je napisala daj Manojlovicu 3000 din i niko nesme znati ja cu to kasnije regulisati.. kad smo popili po nekoliko rakije ja se zahvalim i krenem,ona mi kaze svratite u blagajnu tamo vas ceka taj kredit... udjem u blagajnu zena kaze potpisite ovde i pruza mi zapecacenu kovertu podebelu... potpisem a nisam video sta sam potpisao... dodjem u kancelariju sam sam,otvorim kovertu i brojim kad ono 3000 din...ja trazio u 6 rata   da vracam... dosla sledeca plata nista nije odbjeno,dosla druga nista nije odbjeno,odem kod Direktorice kazem meni se nije odbila ni jedna rata zasto nije ? itam... direktorica se osmehnu i kaze nece ti se ni odbijati ,to je nasa mala pomoc.. opet ja placem... od tih para sve smo novo kupili i namestili stan, i prvo sam kupio zeni ves masinu... nasoj radosti nije bilo kraja...No su mi svae godine dali po 2400 din za kiriju godisnju...
U meduvremenu mi podneli zahtev za iselenje u Canadu u preuzecu ne govorim nista,...
Nazad na vrh Ići dole
https://mladenmanojlovic.forumsr.net
Admin
Admin



Broj poruka : 35
Datum upisa : 10.02.2012

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyPon Mar 20, 2017 9:42 pm

Zadnji posao koji sam obavljao u zavodu za puteve  ,bio je glavni nadzorni organ na auto putu Novi Sad- Horgos (Subotica)
Kada sam im saopstio da napustam firmu i da idemo u Canadu,Direktorica mi rece..eh izgubismo najboljeg inzinjera...

NAS ODLAZAK U CANADU!

Novi sad smo napustili pocetkom Avgusta i otsli u bgd  kod brata Milorada i Zeta Misa Skoka..U to vreme bio je pakao za izbeglice u Srbiji... sve muskarce starije od 14 godina kupi li su i slali na ratista u BiH i Hrvatsku..Mi smo se krili po novom Sadu... ni jednu noc nismo spavali u nasem stanu  ja i sin Sinisa...Spavali smo kod sestre Danice..kod mje bi dosli po mraku...
isto se ponavlja u bgd... cas smo kos Milorada,cas kod Misa...
21          Avgusta najzad dobivamo canadske vize i avionske karte za odlazak 23 avgusta...Tog dana Dolazimo sa vizama kod Milorada,a mi srecni i veseli resavamo se pakla u srbiji,mada neznamo sta nas ceka u canadi...
Jadranka Vice miloradu  i njegovoj familiji,dobili smo vize ,sad smo kanadjani cestitajte...To je Milorada navodno uvredilo osuo je paljubu po jadranki sa raznim uvredama ... mi u soku..Mira pokusava da ga smiri,vodi ga u sobu...Oni Odlucuju da pozovu svu familiji 23 . Avgusta da dodju kod njega da se pozdrave sa nama.
Dolazi sva familija izuzev Misa (on je u Bausicu i nije smio u voz ili Bus da dodje radi mobilizacije,)  . i Dusko nije dosao kao fol zao mu nije moga da se pozdravi...

Sva familija nas je uz plac i jauk ispratila na Autobus za budimpestu...na avion..Mi smo posebno ja placuci dosli u budimpestu...Mislio sam nikad Vise necu videti moju familiju...srce je pucalo...
Po dolasku u Canadu Predstavnik vlade Canade,smestili su nas u hotel Ramada 5 dana...po dolasku u hotel odmah sam sa recepcije nazvao brata Milorada da kazem stigli smo i smesteni u hotel..3 minuta razgovora platio sam 50$..
Vlada nam je nasla stan pod kiriju i namestila sve novo osim dnevnog boravka,, mi smo to kasnije nabavili u vestijeru polovno namestaj i tv...Kupili su nam svu gardarobu za leto i zimu...
Dali svakom socijalnu pomoc od 500$ mesecno za zivot...osecamo se sretnima ,ali i tuzni zbog usamljenosti i tuge za familijom...
Polako upoznajemo nase ljude koji su dosli pre nas i nove koji dolaze...druzimo se i pricamo uglavnom ruzne stvari iz izbeglistva...
Posle mesec dana polazimo u skolu u prvi razred ucimo pricati i pisati francuski... tesko je meni i Jadranki...Deca brzo kapiraju jer su mladi a znaju dobro Engleski...
zavrsavamo i tu skolu...mozemo se sporazumiti  sa domacima...
Deca upisuju fakultet uce, jadranka pocinje da radi da cuva decu malu za 20$ dnevno  po jednom detetu..Ja na leto idem u berbu jagoda...pokusavam naci posao u struci ili slicno... nema sanse,treba perfektno pricati i pisati francuski i engleski ,te morao bih polagati dodatna 4 ispita da se prizna moja diploma i platiti 7000$..odustajem od toga i pocinjem da radim kao nekad u Objeseniku...berba ,jagoda,malima,kupusa buranije sjeca malinista ,plijeviti travu izmedju mrkvi i mhogo drugoga...To sam radio od 24 juna do 15 Oktobra svake godine od 1996 do 2002 godine imao bi odmor samo ako kisa jaka pada...Branje jagoda je puzeci na kolenima... racunao sam da sam godisne prepuzao oko 170km od juna do oktobra...Dvije godine isao je sin samnom i jednu godinu cerkica... zet kad je dosao isao je i on oko 3 godine...Bio je to tezak period ali bar smo bili mirni,slobodni i postovani kao gradjani...Kasnije 2 godine radio sam u jednom restoranu Grckom " Metaxa"  cistio "krevete) valda u prevodu prstaci one mali ribice velicine sardine...

TEZAK TRENUTAK U CANADI
nocu 01 Aprila 2009 godine u 01,30h,piroman podmece pozar u nasoj zgradi na 6 mesta... Zgrada na 4 sprata ,sa 75 stanova izgorela je  do temelja za 3 sata...
Mi stanujemo na visokom prvom spratu ,Sinisa i Natasa iznad nas na drugom spratu, a Danijela i Zet sa unukama takodje na nasem spratu u drugom delu zgrade...Ja cvrsto spavam,Jadranka se budi oseti miris dima i zvuk Alarma,skace i vidi na vrata ulazi dim u stan,budi mene i Vice... Ustaj POZAR gori zgrada,ja se budim i naivno pomislik,zapalile se elekro instalacije... i ne smem svetlo da palim...Jadranki davam telefon i vicem zovi,budi decu...Ona vristi i place Ne vidim zvati....
Cuje ispred zgrade Sinisin Glas zovu nas...Bilo mi je vec lakse, znaci spasio se sin i nevesta...Pogledam Danijelin stan ,vidim ih na balkonu,vidim kako male unuke bacaju ljudima dole na zemlji i oni ih hvatajulll sad osecam srecu spaseni smo...
Vidim danijela pokusava da skoci sa balkona i zakaci se za ogradu i visi...Ljudi usevaju da je dokvate,penjuci se na ogradu donjeg stana... i na posletku je pala...Bila je dobro povredjena,srecom Hitna je brzo intervenisala i bilo je sve ok
Jadranki Kazem zakoraci preko ograde balkona ja cu rte drzati,a sinisa ce te uhvatiti...Ona bosa samo na njoj spavacica..Ona place nesmije da se popenje... Uhvatim je i prebacim preko ograde,i drzim za ruke,pustam je i sinisa je hvata...
Bosa na snegu ali sneg ne oseca...Ja se vratimkroz dim u sobu,obucem pantalone i u plakar da izmem cizme vec vatra zahvatila plakar... gori jadrankina bunda cizme,moje nije uhvatila vatra.. uzimam ih i obuvam na bose noge... Cujem glas Sinise place i zove me... povirim na balkon i vicem ziv sam... Setim se  jadrankina novcanika  i njenih dokumenata u spavacoj su sobi...  moja dokumenta su u pantalonama... povratim se u spavacu sobu,napipam u ladici novcanik uzmem ga i stavim u dzep.... Idem na Balkon, sinisa place moli me sidji tata izgoreces...Penjem se preko ograde,, spustam se sa balkona,okrenut sam prema zgradi... udaram stomakom ud goradu visokog prizemlja,ma ne osecam bol,povredio sam i ruku krv ide a nista ne boli... Sinisa me grli i ljubi...Skupljamo se pred Danijelinim ulazom i gledamo kako Vatrogasci sad spasavaju ljude sa visih spratova,gledamo kako nam stanovi i sve u njima gori,a bili smo se svi lepo skucili sve novo...Gledam unuke u narucju zeta i cerkice ,zamotane u neke dekice,bose nogice vire... srce puca od tuge,ali pravim se hrabar...Pogledam cerku bosa ,pogledam zena bosa,vani je tepleratura ispod nule...uzimam uz dzepa neke rukavice i davan jadranki da ih navuce na noge,Natasa skida carape i dava Danijeli... tu smo proveli oko 3-4 sata... Tada crveni krst dovozi Autobuse da nas smesti... ja sam bos,dao jadranki cizme....Vatrogasac mi dava neke njihove vatrostalne cizme...Idemo odatle oko 05 ujutro  u podzemno skloniste.. zgrade vise nema... Tu nas crveni krst popisuje donose caj i sok i neke sendvice...Tu ostajemo do 11h pre podne....Tada nas vode u jedan hotel i davaju svima nama po Apartman,ustvari kao jednosoban stan namesten sve ima i kazu crveni krst nam to dava 3 danadok se ne smadjemo ..ko ima osuguranje moze ostati u hotelu,ko nema mora ga napustiti nakon tri dana...Srecom mi smo svi imali osiguranje...Odmah u hotelu nam je predstavnik crvemog krsta dap po 300$ da kupimo sebi nesto od gardarobe...Vec odmah ujutro neko Danijelni prijatelji culi su preko radija za pozar nas i dosli da nas traze... Tu se tada pokazalo ko ti je prijatelj,a ko kvazi prijatelj... deci su donijeli neke obuce i odece, Danijeli i Jadranki takodje...Ja sam u gornjem delu pidzame isao u prodavnicu  i kupio kosulju i i jos ponesto....U Hotelu smo svi ostali do konca Maja...Medjutim ja se razbolim,teki bolovi u stomaku,,, Vozi me hitna iz hotela u Bolnicu, ja placem od bolova,a lekari ispituje... tako 3 dana... bolovi su prestali nakon 2 dana...lekari kazu sve je ok ides kuci....Ja kazem moja kuca je izgorela,lekar vec sve zna izvine se i kaze ides svojoj familiji sve je ok...Dodjem u Hotel svi se obradovali,medjutim drugi dan opet isto,opet hitna me vozi ...Ispituju,ja placem i molim ih da mi daju nesto da umrem,neizdrzivi bolovi... nakon 4 dana kada su doveli specijalistu iz Montrela koji je sa camerom i svetloscu usao na usta u mene i sve unutrasnje organe pregledao,ustanovio je da je zucna kesa prepuba pijeska,da su svi kanali zacepljeni i da jetra i pankreas ne mogu da rade...Dok mi je to ispitivanje radjeno ja sam spavao.kad sam se probudio lekar vice sve je ok ,sutra cu te operisati problem je zuc i nema opasnosti po zivot..Voze me sestre na krevetu do moje sobe,osecam radost na njihovom licu sto nema nista ozbiljno...Jadranka me ceka u placu u mojoj sobi...kazu joj ne brini sve ce biti ok...Sutra dan me operisi izvade zucnu kesu ...i kazu sutra ides svojoj familiji sve je ok
Medjutim ja dobijem visoku temperaturu 39 i vise,Bakterija napala pankreas... bolova nemam vise..lose se osecam,nepokretan sam i tako jos ostanem 15 dana u bolnici,Dolaze mi sin,nevesta,cerka,zet i unuke svaki dan u posetu... unuke mi donose neke crteze i njihove zelje da ozdravim... ja te njihove poruke slazem potre mog kreveta... jedan dan jedan lekar uze poruke gleda crteze i reci koje ne razume,pita me sta je ovo.... ja mu objasnim da to donose svako dan moje drage unuke i njihove zelje da ozdravim.... vidio sam tugu na licu negovom...kaze Recite unukama vi cete ozdraviti i tako je bilo... jadranka visi pored mene dan noc...Ljekar kaze kada temperatura bude 3 uzastopna dana ispod 38,5 c   mada mogu napustiti bolnicu...Traze od mene da pocnem hodati uz pomoc Jadranke i sestre... tako su me mucili nekoliko dana...uspet sam da napravim par koraka 3-4 metra...Idem u hotel.. svi se obradovali...Danijela stamuje preko puta nas ,sinisa na kraju hodnika odaljen mozda 15-20 m
Jadranka se muci samnom postavila je stolice na svaka 2-3 m.. i digne me sa kauca,sedim malo pa ustanem,pa padnem i opet me digne napravim 2-3 koraka i sednem na stolicu  sedim malo pa opet probam hodati... tako je to trajalo 15 dana dok sam mogao preci ko Danijele... kod sinise sam dosao nako skoro mesec dana...prohodao sam zahvaljujuci mojoj Jadranki...polako se oporavljam u bolnici sam izgubio 15 kg... i taman malo dosao sebi 12 septembra me napadne bakteruja ekoli... padam u komu,Uspeo sam reci jadranki broj hitne i da mi zovne decu da ih vidim.... imao sam osecaj idem na onaj svijet....Jadranka je zovnula decu bili su na poslu dotrcali su,zovnula hitnu... hitna me pokusava vratiti svesti i neuspevaju....Voze me u bolnicu jadranka je sa njima...Nako 2-3 sata tako kazu Jadranka i Sinisa oni su bili pored mene u bolnici,kada me lelar probudio i pita me znam li gde se nalazim.... ja mu kazem pa ovde sam lezao u Aprilu bolnica CHU,pita me znas li koji je datum danas kazem danas je 12 sep... tacno BRAVO,ovo je redak slucaj da covek ovih godina i sa temperaturom od 41,3c da vrati secanje ... obicno za takve ljude zivot tece od ovog momenta... bravo bice u redu..Tu sam ostao 7 dana 4 dana na aparatima intezivne njege i 3 dana na rehaviltaciji... psle je bilo sve ok...Medjutim sa zuci se nastavlja i dalje problem,, Formira se kamen i zucno kanalu i sve blokira ,jetru ,pankreas stomak i uzasni bolovi... vec su ni 2 puta posle operacije vadili kamencice iz kanala 2013 i 2016  ko zna sta ce dalje biti.....Vracam se redovno zivotu pa dokle traje da traje....
Prestao sam raditi te poslove kada sam navrsio 65 godina i dobio starosnu penziju,deca zavrsila studije zaposlili se udala se cerkica bas srecno,sin se ozenio bas srecno.. i sad imamo najsrecniji zivot od kako znam za sebe...
danas je i moja Voljena Jadranka penzioner i imamo primanja da mozemo sebi svaku zelju ispuniti....
Za ovih 21godinu zivota... 14 x ja sam isao da vidim familiju,a Jadranka 13 x... deca su isla bezbroj puta...Od moje familije nije se niko udostojio da nam dodje u posetu da vide  bar gde cemo kosti ostaviti... Samo je Sanja Danicina 2004 dosla na 25 dana i bila kod nas i nenje prijateljice u Edmontonu  
Prvi moj odlazak zaSrbiju bio je vec oktobar 1997 godine  na 2 meseca...Cela familija me cekala na Aerodromu i uvece nastavili sijelo kod Milorada...
Svaki sledeci dolazak bio im je sve manje interesantan,ceko bi me Branko Miloradov,da bi 2014 godine dosli niko nas ne ceka,a milorad rekao da ce nas cekati Branko... Ja i jadranka ko muve bez glave setamo po aerodromu ali Branka nema... Nakon pola sata zamolim jednu zenu da mi posudi telefon da zovnem Milorada,... zovem ga  Milorad kaze tu je Branko sace cekaj... nakon par minuta Branko  se pojavi i kaze pa ja sam ovde bio hahah...Posle nas je nas Sin cekao i odmah vozio za novi sad....
Svima drugim je bilo zao potrositi $ a obistinilo se i ino "Daleko od ociju,daleko od srca"....to smo vec svi primetili...oni su nas otpisali da i neznaju jesmo li i zivi...a nekad smo tako ovisili jedno o drugima kao ni jedna druga familija...
Koliko smo dali para za odlazak tamo i za telefonske pozive mogli smo svakom od nas kupit stancic...jednom prilikom kazem sestri Danici ,sestro koliko sam dao para za telefonske razgovore zovuci vas tamo ,mogao sam stan kupiti...Njen odgovor bio je... Nije te niko molio da zoves sam si to radio ... tacno,tacno tacno...E zato sam prestao bilo koga zvati od 15 novembra 2016 godine neke i od 2014 godine....i ja sam sagledajuci svu tu situaciju shvatio ,pa mi smo umrli za sve njih...jer kako drugacije tumaciti ,da niko od njih za 20 godina ne dodje da nas vidiili pak da zovne telefonom.............
K R A J ............


Poslednji put izmenio Admin dana Čet Maj 17, 2018 10:13 pm, izmenio ukupno 3 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://mladenmanojlovic.forumsr.net
Admin
Admin



Broj poruka : 35
Datum upisa : 10.02.2012

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptyUto Mar 21, 2017 12:59 pm

MOJI NAJVECI ZIVOTNI USPESI!:

-Posle smrti moje majke 1956 godine kao 15-naesto godisnjak, sve do 1958 godine obavljao sam sve poslove domacina i prehranio familiju ,izuzev brata Miladina koji je bio u skoli u Mostaru,i kasnije u Sarajevo zaposlen

- Po dolasku u sarajevo za godinu dana zavrsio sam 4 razreda osmogodisnje skole...

-zaposlio se kao radnik u laboratoriji za ispitivanje gradj,. materijala ,pri Direkciji za puteve BiH

-Uz rad zavrsio gradevinsku tehnicku skolu sa odlicnim uspehom,svaki dan do 14 h na poslu ,a u skoli posle 15h i tako 4 godine...

- Postao sam vodeci strucnanjak za asfalte u BiH...

-1968 god...Odlazim za Mostar u Hercegovina Puteve,osnivam laboratoriju prvu u Hercegovini...Dobivam odmah kao momak sa 27 godina nov dvosoban stan ...

1972 godine uz rad zavrsavam visu  gradjevinsku tehnicku skolu i dobivam zvanje Gradj. Inzinjer....

- 1981 god... uz rad zavrsavam gradj. tehnicki fakultet ...tehnologiju gradjenja i dobivam zvanje dipl.gradj.Ing...

-1982- 1984 godine Postajem direktor gradnje TE i Ru Gacko ,tu sam se posebno proslavio ,jer se vise objekata zavrsilo za to vreme nego  prije od 1975 do 1982 god..,

-!984 -1987 godine direktor sam gradilista Hidroelektrana Mostar...Prvi objekat znacajni u SFRJ koji je zavrsen mesec dana pre roka...tako je pisao sarajevski dnevnik Oslobodjenje...

- 1987 - 1989 godine postajed direktor Niskogradnja - Hercegovina...Primio preduzece sa gubitkom,ozdravio preduzece i za to vreme kupio 18 stanova za radnike...

- 1989 god podnosim ostavku dolazi "Djavo " i rusi drzavu i sve u njoj....

-21 aprila 1092 god.,zadnjim  vojnim avionom uspevam decu poslati u bgd da ih spasim ustaskog noza...
- 07 Septembra,1992 g,ja i supruga uz dozvolu Ustaske Vlasti napustamo mostar svoju kucu, sa sestrom Danicim i njenom cerkom Vanjom odlazimo preko Hrvatske i Madjarske za Srbiju u Novi Sad.Prenocili smo u Zagrebu kod nasih divnih prijatelja Cvok ,punca imog brata Miladina..
01 oktobra uspevam se u struci zaposliti u Novom Sadu ,u Zavodu za puteve i postajem vodeci Inzinjer...

-24 avgusta 1995 godine dolazim sa familijom u srecnu zemlju u Canadu...

U canadi sam ostvario svoj san da deca uspiju u zivotu...srecni smo svi....


POHVALE i NAGRADE NA NOJ RACUN:

-PO zavrsetku tehnicke skole Brat Miladin mi poklanja vredno "naliv pero-pelikan 540"... i kaze Evo ti ovaj poklon da ti srecu donese u poslu,da budes dobar strucnjak ,kao sto si bio prvi seljak... i te reci su se obestinile...

- Ministar gradjevina Cedo Kapor me prima kao najboljeg djaka i poklanja isto naliv pero i kaze  zelim ti da budes ponos nase Hercegovine....

- Nosilac sam ordena sa srebrenim vencem....od predsednistva SFRJ

-nosilac ordena za hrabrost u borbama sa Ustasama 1970 godine...
Pohvale komande To BiH ,zatim hercegovacke zone...Vise tih pohvala....
Bio sam i rezervni kapetan prve klase JNA....


Poslednji izmenio Admin dana Ned Avg 27, 2017 8:58 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://mladenmanojlovic.forumsr.net
Admin
Admin



Broj poruka : 35
Datum upisa : 10.02.2012

Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, EmptySub Maj 06, 2017 5:48 pm

Neko ce moguce postaviti pitanje :
Mladene,zasto ti je trebalo ovo sve da pises i da se ispovedas....????
moj odgovor glasi...Naravno da mi je trebalo da pokazem moju stranu zivotne medalje.... Ko sam sta sam,sta sam cinio lose i dobro...Druga strane medalje je misljenje moje voljene familije, koji imaju pravo na svoje misljenje o sebi i meni,da kazu ili su vec kazali jedno drugom sve o meni i lose i dobro...Neka mi Dragi Bog sudi za ve sto sam ucinio, i sto sam rekao .Kao i svi oni koji zele reci neka kazu...

PS: moj zivotni moto je ne svadjati se ni sakim,za svadju su potrebne najmanje dve budale...Na uvrede ne odgovaram uvredama vec jednostano otpisem toga i prekinem svaki odnos ko povredi mene ili mog clana familije... takav sam i sta mogu...ponosim se tim mojim stavom....
Zivot ide dalje i poslije nas ,negde cemo se opet svi mi sresti....
Nazad na vrh Ići dole
https://mladenmanojlovic.forumsr.net
Sponsored content





Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty
PočaljiNaslov: Re: Moj zivot,rodjenje i odrastanje,   Moj zivot,rodjenje i odrastanje, Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Moj zivot,rodjenje i odrastanje,
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
MOJ ZIVOT OD RODJENJA DO KRAJA :: MOJ ZIVOT OD RODJENJA DO DANAS-
Skoči na: